land of unseeded winners

dana gospodnjeg 30.10.2007., utorak

Odgovor na ovo

I will Follow...

I was on the outside when you said,
You said you needed me
I was looking at myself,
I was blind, I could not see

A boy tries hard to be a man
His mother takes him by his hand
If he stops to think he starts to cry
Oh why

If you walkaway, walkaway
I walkaway, walkaway...I will follow

If you walkaway, walkaway
I walkaway, walkaway...I will follow

I was on the inside
When they pulled the four walls down
I was looking through the window
I was lost, I am found

Walkaway, walkaway
I walkaway, walkaway...I will follow
If you walkaway, walkaway,
I walkaway, walkaway...I will follow
I will follow

Your eyes make a circle
I see you when I go in there
Your eyes, your eyes...

If you walkaway, walkaway
I walkaway, walkaway..I will follow


If you walkaway, walkaway
I walkaway, walkaway...I will follow

I will follow
I will follow...


CARPE DIEM, LJUDOVI!!

- 22:18 - vox populi (3) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

dana gospodnjeg 29.10.2007., ponedjeljak

lately...

Odlučio sam napisati novi post.
Ali o čemu da pišem?
Nije da nemam o čemu pisati...
Ali o čemu da pišem.
Ovakav početak...
Već znam na što će ovaj post ličiti....
Vjerovatno će završiti kao još jedno sumanuto filozofiranje...
I dakle, nije da se nije ništa događalo...
Osim što sam se posvađao sa starom zbog moje gluposti(da mama, ako ovo čitaš, fakat to mislim), i osim što su moje šanse da odem u Beč ravne šansama da dobijem sutra 5 iz biologije, događalo se još puno stvari.
Vidite...
Nekoć bi mislio da je ovo gore previše uzbuđenja za jedan mjesec...
U drugom razredu....
Kako je jedna osoba rekla...
"Centrifuga sa svih strana"
Nikada nije dosadno, stalno se nešto događa...
A ja sam zbunjen...
Mislim da ovako zbunjen nisam bio nikada u svom životu...
I činio sam neke loše stvari...
Jesam, priznajem...
Nikada sa namjerom ili željom...
Ali sam ih činio...
Jedan moj prijatelj često kaže
"E, kada bih mogao vratiti vrijeme, sve bi učinio drugačije."
Nikada to nisam ni pomislio...
Osjećao sam krivnju, ali nikada nisam poželio početi isponova...
Nebi promjenio jednu sekundu svog života...
Jesam rekao da ću početi filozofirati?
Ne smijem...
Da se vratim na temu...
Mogu reći da sam otkrio mnogo odličnih osoba u ova dva mjeseca...
Opet sam otkrio Bodula...
Tu je i Bella...
A Maja...
Tea mi je otkriće iz 1. razreda...
O Selešici da ne pričam...
I nemogu zamisliti dan da ne pomislim na nekoga od njih....
Nemogu...
Uvukli su mi se u srce, pod kožu, u vene...
Oni su svuda oko mene...
Nemogu ni nos ispuhati da se ne sjetim Maje...
Reusable Hable-Šable...
Nemogu gledati nogomet a da ne pomislim na Bodula...
Kada trebam savjet, tu je Bella....
A Tea, kada sam loše volje sjetim se nje...
I kako sam ju tješio...
I kako sam i sebe tješio kada sam tješio nju...
A Seleš?
O njoj razmišljam kada gledam kišu...
O njoj razmišljam kada se igram sa Lunom...
Ona je svugdje oko mene...
Svi su oni dio mog života...
Svi...
I sve ih volim...
Sve...
Ljudi, mogu reći da mislim da dobro iskorištavam dan...
CARPE DIEM!

Znam da će me selešica ubiti, ali jednostavno se ovako osjećam i moram pustiti ovu pjesmu...
Louis Armstrong-What a Wonderful World


I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.

I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.

The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.

I hear babies cry, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world.
Yes, I think to myself what a wonderful world.

CARPE DIEM!!!!!!!!!
- 15:46 - vox populi (8) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

dana gospodnjeg 15.10.2007., ponedjeljak

ŽIVO MI SE JEBE

Promijenio sam se.
Jesam.
Neki kažu na bolje.
Neki kažu na gore.
Ma za sve je kriv Bodul.
Kako sam ja proveo prošlu školsku godinu.
Više sam se brinuo o tome što bih trebao misliti,
nego o čemu zapravo mislim.
Previše sam filozofirao.
I dalje kadikad filozofiram.
Ali više nemam vremena za to.
Imam jebenih nepunih 16 godina.
Filozofirati ću kasnije, imati ću vremena.
Želim jebeno uživati u životu.
Želim se napiti u suboru.
Želim u nedelju doći pijan na utakmicu.
Želim biti veseli.
Ne želim biti u bedu.
To je šugavo.
Kada sam dobre volje, sve je oko mene lijepo.
Kada sam loše volje, sve je oko mene crno.
I onda sam ja još lošije volje jer je sve oko mene crno.
A to ne želim.
Želim se zabavljati!!!
Želim živjeti!!!
Ovo je zapravo skoro pa isti post ko i prošli.
Ma živo mi se jebe!
Ovo sada trebam napisati!
Živo mi se jebe kaj će netko misliti o meni!
Znam da takvim stavom neću daleko stići!
Ali mi se živo jebe!
Živo mi se jebe hoće li vam se sviditi ovaj post!
Živo mi se jebe kolko bum dobil iz biologije!
Ok, nebi htio razred past...
Ali za sve ostalo mi se živo jebe!!!!!
A moto mi je od sada:
CARPE DIEM!
ŽIVO MI SE JEBE!

Pozdrav Bodulu, Stolaru, Selešici, Maji i Tei...


- 15:59 - vox populi (10) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

dana gospodnjeg 06.10.2007., subota

Koja je svrha života
Kada traži da daš sve od sebe
A ne daje ništa za uzvrat


Post na mom blogu bi mogao započeti ovako...
Ali to nije moj stil.
Sve je ovo prolazno.
Sve.
Ova škola, ekipa, ovo razdoblje, ovi osjećaji...
Sve ovo...
Ovaj život...
Čemu se uopće truditi...
Zašto se truditi išta graditi, išta pokušavati...
Kada će od svega ostati prašina i pepeo...
Čemu ustajati kada padneš...
Jer kada ustaneš, opet ćeš jednog dana pasti...
Čemu ustajti kada je svrha ustajanja padanje...
Zatvoreni krug
Čemu stvarati prijateljstva kada će se raspasti...
Čemu voljeti kada ćeš se povrijediti...
Čemu živjeti kada moraš umrijeti...
"Život je most, pređi ga, na njemu nemoj ništa graditi"

MA DAAAAJ!!!
NEMA TEORIJE!!!
Ja sam ovdje, ja sam sada...
Ja ne znam što slijedi poslije ovog života...
Ja ne znam koji je smisao života...
Zaboga, ja neznam ni koji je smisao ovog posta...
Ne znam ni kaj ću sutra imati za ručak...
Ne znam ni što ja zapravo mislim...
Nemam pojma ni kaj ja zapravo osjećam...
Znam samo da mi neka viša sila odozgo, zovite je kako hoćete, Bog, Alah, Jahve, Zeus, Jupiter, Živo Mi Se Jebe, daje šansu svaki novi dan da uživam u ljudima koje volim...
Da mi daje šansu svakog novog dana da razveselim ljude do kojih mi je stalo...
I znam da sam joj zahavalan na tome...
Znam da samo joj zahvalan na svim ljudima zbog kojih uživam u danima koje provodim na ovom svijetu...
Znam da sam joj zahvalan na svim stvarima koje volim...
Zahvalan sam joj na svoj dobroj muzici koju volim...
Zahvalan sam joj na Leonardu Cohenu, U2, Bobu Marleyu...
Zahvalan sam joj na Bodulu, Anabelli, Chupsi, Selešici, Stolaru...
Zahvalan sam joj što me toliko voli da djelim prostor i vrijeme s tim ljudima...

Zahvalan sam joj što postojim...

Uživajte u svakom danu, ne mrzite jedni drugi...
Carpe diem.
- 00:14 - vox populi (13) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

linkovi