Opis Bloga
Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Objavljeni tekstovi
Dijete je osoba. Nema zloceste djece!
NASILJE
Nasilje kod djece
Kako se obraniti od nasrtljivaca?
Zlostavljanje i posljedice
Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece
O nasilju
Što je nasilje?
O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere
PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo
VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga
1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?
2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti
3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)
KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Alternativa kažnjavanju djeteta
Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja
Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?
Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?
O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Pasivna agresija
KAKO PORADITI NA NENASILJU:
Dijete je osoba
ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta
1. Nedostatak granica potiče agresiju
2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?
3. Zločin i kazna
4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja
Roditeljstvo i obitelj
Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine
Kako djetetu objasniti smrt?
Kako voljeti svoju obitelj?
Bracni sukobi
Nezaposlenost i obitelj
Obitelj: prava vrednota?
Nauciti razgovarati
Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"
Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?
Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?
Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ
Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu
Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca
Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca
Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje
ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.
Dijete prijetilo BOMBOM u skoli
Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?
Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro
Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?
Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem
O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?
ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA
Vase dijete ima dijabetes?
Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!
Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu
Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati
Inkluzija osoba s invaliditetom
Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?
Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom
RAZNO
Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva
Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu
Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan
Alkoholizam i posljedice
O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo
Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača
2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje
1. Trebamo VAŠU POMOĆ
Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"
Žene koje previše vole
Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a
PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu
Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito
Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid
Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom
Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja
Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan
Aktivno nenasilje
KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci
DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.
Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece
Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek
Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU
Što je ovom blogu cilj?
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!
Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.
Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.
Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.
Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.
Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.
Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.
Što je ovom blogu cilj?
Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.
Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.
Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.
Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.
“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy
Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!
NE, NE i NE ! - Granice 2
Danas, kao nastavak temi o granicama, načetoj u prošlom postu (Nedostatak granica potice agresiju), objavljujemo dva odvojena a opet povezana članka na temu granica koje se djeci postavlja. Prvi je članak napisala renomirana psihologica Christiane Rupp a objavljen je na jednom njemačkom portalu za roditelje i u njemu pojašnjava da su “granice regulatori ljudskih veza. To znači da su one postavljene kako bi stvorile i oblikovale suživot među ljudima.” Djeca “moraju naučiti da granice postoje” i da postoji NE i da ga se mora poštivati. Također se “roditelji trebaju usuditi, sa svojom djecom uspostaviti iskreni odnos”...zanimljiv tekst koji se isplati polako pročitati do kraja.
U drugom je članku “uputa za korištenje” riječi NE u postavljanju granica. (preneseno s portala www.kinder.de)
Kao i uvijek, veselimo se svakom komentaru i novom prijedlogu. Uključite se u debatu!
Mare
Trebaju li djeca granice? (dipl. psihologica Christiane Rupp)
To je pitanje o kojem se uvijek puno raspravlja i obrađivanje kojeg je već mnoge autore knjiga za roditelje učinilo bogatima. Zaključak u knjigama je pritom uvijek isti: da, “Djeca trebaju granice”.
No, može li se to doista tako reći? Ja to vidim malo drugačije – i kao što pokazuje dolje navedena lista literature (ovo ne objavljujemo), nalazim se u dobrom društvu.
Središnje je pitanje: što su uopće granice u danom kontekstu? Juulsova definicija je najbliža tome kako ja to doživljavam: granice su regulatori ljudskih veza. To znači da su one postavljene kako bi stvorile i oblikovale suživot među ljudima. Djeca moraju naučiti da granice postoje. Svoje vlastite osjećaju već prilično rano, čak i dojenče okreće glavu kad mu nečega bude previše.
Prve granice s kojima se djeca konfrontiraju posve su subjektivne i nemaju s općenitim vrijednostima ništa zajedničko. Nekoga ni najmanje ne smeta "indijansko zavijanje" koje traje satima, nekog drugog ono dovodi do ludila. "Ja-poruke" ili "vlastiti govor", kako to naziva Juul, dovode do toga da se konflikti unutar jedne veze drugačije postave. Postoji sigurna povezanost između ljudi koji u tome sudjeluju. Ono što roditelji žele ili ne žele, ostaje vidljivo za djecu.
Za razvoj čovjeka kao subjekivne i društvene jedinke od odlučujuće je važnosti kakav odnos prema granicama će on iskusiti. U idealnom slučaju on stječe iskustvo, da veza neće biti ugrožena ukoliko se približi granicama druge osobe. Što su odrasli spremniji preuzeti odgovornost za vlastite granice, to je vjerojatnije da će dijete s tim dobro izlaziti na kraj, i što je vjerojatno odlučujuće – naučiti da je sasvim u redu i zapravo poželjno, otkriti i postaviti vlastite granice.
Ono što se zapravo krije iza rečenice “Djeca trebaju granice”, je po mom mišljenju nešto posve drugo. To se odnosi na mišljenje da djeca na prilično naporan način trebaju postati civilizirana i socijalizirati se. Argumentira se da djeca svakako moraju naučiti da se sve želje ne mogu ostvariti i da također moraju prihvatiti kad se kaže "ne". Ili: "E neću dozvoliti da mi ovaj patuljak pleše po nosu!" Po mom mišljenju se ne radi o tome da djeca to moraju naučiti. To trebaju jednako malo učiti kao i trčanje, govorenje ili pisanje. Ako dijete ima sreće živjeti s roditeljima koji ga ozbiljno shvaćaju, tada će ono naići na granice, steći prikladan stav prema okolini, a samim time prihvatit će i "ne".
Sljedeći je argument taj, da granice djeci daju sigurnost. Zapravo je tome posve suprotno: djeca dobivaju sigurnost i stabilnost ako mogu biti potpuno sigurni u odnos s roditeljima koji je pun ljubavi, da taj odnos ničim neće biti ugrožen ili ne daj bože – čak uništen. Na ovim temeljima djeca ne samo da su u stanju prilagoditi se društvu, prvo unutar obitelji, pa kasnije u dječjem vrtiću, školi ili grupi prijatelja, nego to čak intenzivno žele.
Što to znači u praksi?
U suštini se manje radi o tome da djeca trebaju granice, nego puno više o tome da se roditelji trebaju usuditi, sa svojom djecom uspostaviti iskreni odnos, a tom također pripada i to da se odrasli ograđuju – kao što to uostalom rade sa ostalim (odraslim) ljudima. Pri tome roditelji moraju osigurati važan proces učenja: moraju postati svjesni toga gdje leže njihove vlastite granice. Mnogi toga nisu svjesni, zapravo su samo pojedini od nas kao djeca naučili da vlastite granice treba respektirati.
Pitanje je – zašto roditeljima pada tako teško ograditi se u odnosu na svoju djecu? Izgleda da je to u vezi s tim, koliko roditelji suprotnu stranu – dakle dijete doživljavaju ozbiljno. Osim toga, osoba mora biti spremna prihvatiti vlastite granice i upravo se to čini najtežim u odnosu prema djeci. Teškoća je u tome da se ne može raditi o tome da kao odrasla osoba živiš onako kako ti se trenutno sviđa, nego da se pronađe balans između ograničavanja i ozbiljnog shvaćanja dječjih potreba.
Djeca osjećaju podršku i sigurnost, ako su ljudi, s kojima odrastaju autentični i njihovo ponašanje transparentno. Naravno da se to može izokrenuti, te opravdavati programe spavanja ili mirno sjedenje na stolici (kao kaznu). No, radi se o tome da obje strane u ovoj vezi moraju biti ozbiljno shvaćene. To također znači da potrebe jačega dolaze u pozadinu. Ta se granica sve više pomiče kako djeca rastu. Poštovati svoje granice znači također da se u određenim prilikama također mora izdržati i dječje nezadovoljstvo, te da smo sami tome razlog. Čini se da mnogi roditelji to pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći.
Meni se čini kao da se roditelji žele sakriti iza poznatih rečenica, kao što su "trebalo bi" ili "to ne ide". Kao da prizivaju neku instancu izvana, koja će postaviti granice. Ako postane jasno, da JA ne želim, da se npr. trči oko stola, tada sam JA zajedno sa svojim potrebama i granicama postavljen u središte sukoba. Na taj način kolidiram sa potrebama svog djeteta. Tada se moram zapitati moram li ostati pri svojim granicama, ako su mi one važne i izdržati da moje dijete zbog toga bude nesretno. Iako, a mnogima to očito nije jasno, to nije nikakva drama da dijete zbog toga bude nesretno, ako je još uvijek sa mnom povezano i može osjetiti našu vezu i naš odnos.
Razloga koji upravo to roditeljima mogu učiniti teškim ima sigurno mnogo. To mogu biti nesigurnost ili preopterećenost, a pogotovo kod prvog djeteta i sami moramo jako puno učiti. No, također se može desiti da preuzete ili doživljene norme ponašanja nisu dovoljno preispitane. Iz toga može slijediti pogrešno "provođenje snage", kao i odnos prema djetetu koji je bez respekta. Ako roditelji zbog toga imaju izrazite probleme prema granicama se ponašati s poštovanjem – svojim vlastitim, kao i onim svog djeteta – u tom slučaju je svakako dobro potražiti profesionalnu pomoć, bilo u savjetovalištu ili na treningu za roditelje.
Ne može se, dakle, raditi ni o tome našoj djeci permanentno pokušavati objasniti tko je "gazda u kući", a niti je naša zadaća da našu djecu zaštitimo od svih razočarenja. Nasuprot tome, trebamo nastojati da naša djeca s jedne strane dožive konstruktivan odnos prema granicama drugih, a s druge strane, svoje granice trebaju što bolje upoznati i osjećati. K tome je također važno da je svima jasno da su u obitelji roditelji ti koji snose odgovornost (Juul upotrebljava izraz "vodstvo"). Za svoje, ali i ne samo za svoje granice. Tome može, s jedne strane pripadati, preuzimanje odluka čije posljedice dijete još ne može sagledati ili ga one preopterećuju, a s druge strane također treba šititi i dječje granice, ako to ono samo još ne može.
Kod roditelja doživljavam uvijek iznova čak i šokiranost ako njegovo dijete povrijedi njihove granice. Kao da su djeca već rođena s nekom vrstom plana na kojem su zacrtane roditeljske granice (koje su, osim toga, potpuno subjektivne!). (Isto vrijedi između ostalog i za druge, kulturne ili poslovne granice). Suprotno je slučaj! Dijete može konstruktivno ophođenje prema granicama naučiti samo onda ako po mogućnosti svjesno i nesputano doživljava svijet – i samo na njih nailazi. Što se roditelji sigurnije i normalnije ponašaju, to će i za djecu biti samo po sebi razumljivo da granice postoje i kako se prema njima odnositi.
Dipl. Psiholog Chrisitane Rupp
* * *
Djeca trebaju granice
Vaše “NE” će na ovaj način biti pravilno prihvaćeno!
Djeca moraju naučiti kako raspoznati socijalno ponašanje i opasnosti. Kao roditelji imate u rukama sredstvo s kojim ćete to omogućiti, riječ “NE”.
“Ton stvara glazbu” – važno je kakvim ćemo tonom što izgovoriti
Kad izgovorite “ne”, neka to bude bez primjesa prigovaranja ili ljutnje. Jasno i sigurno NE garantira vam da će vaše dijete shvatiti o čemu se radi i što je vama važno. Podrazumijeva se da postoje situacije u kojima ste sami puni straha i bojazni, na primjer kada ste u zadnji čas spriječili dijete da izleti na vrlo prometnu ulicu. No, čak i u takvoj situaciji vaše će dijete bolje razumijeti jasno NE, strah i panika će prouzročiti zbunjenost. Dijete neće shvatiti što je napravilo krivo.
Također je moguće da ste toliko ljuti na dijete, da svoju vlastitu agresiju nemate pod kontrolom. U svakom slučaju, potrudite se da nakon takve situacije obavezno pronađete mogućnost da se s djetetom pomirite, kako vaš dobar odnos ne bi na dugo vrijeme bio poremećen, te da dijete uoči da “nakon kiše dolazi sunce”.
Uvijek imajte na umu:
Vaše dijete još ne razlikuje dobro od lošega, odnosno ne razaznaje razliku između dobrog i lošeg ponašanja. U najvećem broju slučajeva dijete nije zlo, nego samo slijedi svoje afekte. Ako to imate na umu, nećete imati razloga biti ljuti na dijete. Svakako da postoje situacije u kojima ćete se razljutiti i morati reagirati i u kojima nije dovoljno samo reći “ne”.
Objasnite djetetu zašto mu uzimate kamenje kojim je upravo gađao drugo dijete. Vaše dijete vjerojatno neće razumijeti vaše riječi, ali to je objašnjenje temelj tome da mu riječi s vremenom postanu jasne, kao i vaše djelovanje, te da nauči razlikovati dobro od lošega.
Vaše je dijete znatiželjno i želi otkrivati svijet oko sebe. Zbog toga budite oprezni s vašim “ne” i slobodno prištedite koje. Previše zabrana i ograničenja mogu frustrirati dijete. Ono gubi interes za okolinu i prestaje učiti.
Nikad ne podcjenjujte moć vaših riječi.
Neka djeca zaplaču kad čuju “ne”. Ona takvu situaciju shvaćaju osobito konfliktnom. S jedne strane htjela bi slijediti svoje potrebe, s druge strane – ne žele vas, ljude koje vole, povrijediti.
Morate nastojati da vaše dijete ima osjećaj da ga volite, čak i kad kažete NE. Objasnite mu da to “ne” služi tome da ga zaštiti od opasnosti ili da spriječite da povrijedi sebe ili nekog drugog.
Pomaže li kažnjavanje?
Odgovor na to pitanje je jasan – kažnjavanje ne pomaže. Djeca u drugoj godini života nisu u stanju povezati odnos između njihovog vlastitog ponašanja i eventualne kazne. To je vidljivo već i iz toga što će ono i dalje raditi stvari za koje ste mu priprijetili kažnjavanjem, jednostavno zbog toga što ne shvaća povezanost između djela i kazne.
Kazna se najčešće smatra nepravednom i strašnom. Udarci su tako i tako potpuno kriva metoda. Vaše dijete ne shvaća čime je zavrijedilo kaznu, postaje plašljivo i suzdržano: odakle bi ono i moglo znati i biti sigurno, da i za neke druge poduhvate ne predstoji kazna?
Kakve granice postavljate vi vašoj djeci i da li uspostavljate iskren odnos? Kakva iskustva imate s izgovaranjem riječi NE ? Podijelite s nama svoja iskustva i ne zaboravite baciti pogled i na dosad objavljene tekstove.
27.01.2009. u 19:40 sati |
17
Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Protiv Nasilja
Napravi svoju značku
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu
E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com
BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
KORISNI LINKOVI:
Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)
Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja
Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor
Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:
Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA
Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.
Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.
Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika