...in patria sua

31.12.2023., nedjelja

Kompletirano odrastanje*

2023. godina svršava. Čuje se praskanje na sve strane.

Dotičnik gleda u misleni popis stvarî za koje si je prije točno godinu dana, kao i u raznim momentima između onda i sad, obećao da će ih dovršiti do kraja godine. Prestalo vrijeme nedostatno je da se neimpresivan udio dovršenih stvari iole izmijeni. Dotičnik uzima taj popis i baca ga u mislenu vatru svjesnog zaborava. Dok popis gori, Dotičnik se smješka jer se upravo oslobodio iluzije da nešto treba napraviti. Radi se o željama, ne obavezama.
Tihi škripež neindetificiranog električnog objekta dostatan je da se Dotičnik prene iz fantazije. Nema pobjede, nema oslobođenja niti ih može biti. Dotičnik opet uzima onaj misleni popis i mijenja godinu krajnjeg roka. Za odustanak uvijek ima dovoljno vremena.


Gnjilozof, glavom i bradom Dotičnik, na obaveze i želje gleda s distance, gdje mu je i mjesto. Da zasuče rukave, spusti se u svakodnevicu i proba nešto napraviti, bio bi Dotičnik, a ne Gnjilozof. Spuštenih rukava može si dopustiti da primijeti da se stvarno radi o elektrokemizmu mozga te da apsolutnih skala nema, osim za temperaturu. Evolucija nas je učinila željnima izazovâ koje možemo savladati ako se potrudimo. Finese određuje komu je trud izgraditi svemir, a komu ustati iz postelje ne predugo nakon što se oglasi alarm. Sukladno svom karakteru, svatko će imati svoju listu želja koje se pretaču u obaveze. I nitko ju nikad neće iskrižati do kraja. Jer uvijek ima još nešto.

Promatrač se uključuje u unutrašnji polilog opaskom da će uskoro biti dva u noći, da sutra ima puno posla koji je trebalo napraviti još jučer te da će neispavanost u kombinaciji s višesatnom vožnjom predstavljati opasnost po život. Promatrač također primjećuje da će iduća godina biti teža od ove, moguće i najteža uopće.

Dotičniku je svejedno drago što je godina pri kraju. Čak i one željoobaveze koje su već više puta prenošene iz godine u godinu sutra će se činiti novima. Ili barem novootkrivenima.



*Tako mi se trenutno čini. Ali nisam izgubio nadu da se radi samo o fazi i da ću, čim mi klinci malo porastu, opet moći podjetinjiti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.