...in patria sua

24.11.2018., subota

Vremetršci

Evo ih! - viknulo je neko dijete i umah se pred kapelicom skupilo gotovo cijelo selo. Ubrzo za njima došla je omanja karavana, bolje rečeno konj, kola i desetak ljudi, što na kolima, što na nogama. Odrpani, premda sa stilom, držanja negdje na razmeđi prosjačkog i plemićkog, vremetršci nisu bili obični prolaznici poput kotlokrpa, gatarâ, prodavačâ vikslerâ, prosjakâ ili poreznikâ. Roba koju su prodavali nije se mogla kupiti nigdje drugdje, a niti prodati, ako bi je tko imao viška. Svatko je mogao uzeti samo malo i samo za sebe. I to mu je moralo dostajati za idućih godinu dana, jer vremetršci su prolazili samo potkraj jeseni, nakon što bi se po grobljima pogasile i zadnje svijeće ostavljene za Sesvete.
- Pošto sat? - zapitao je netko iz gomile.
- Tri jaja, jedan sat; dva dajemo za pjat.
Poslije tih uvodnih riječi uslijedilo bi cjenkanje, ali ono je obično završavalo tamo gdje se i počelo - na manjim količinama uglavnom jestivih stvari za po sat vremena. Isto tako, povremeni pokušaji da se kupe tisuće sati nisu bili više od zafrkancije; vremetršci nikad nikomu nisu prodavali preko pet sati.
A ti sati koje su prodavali izgledali su poput cvjetova lopoča, samo napravljenih od šećera ili tako nečega krhkog i kristalnog. Kupci bi ih potom oprezno nosili kući i spremali u kutije pa u druge kutije pa u ormare, sve samo da im ne propadne rezervno vrijeme.
Cvjetovi-satovi često bi u ormarima stajali mjesecima, dok ne bi došao čas da ih se iskoristi, što su najčešće bile razne krizne situacije vezane za kašnjenje. Tada bi kasnioc s krajnjim oprezom uzeo jedan cvijet-sat i stavio si ga na glavu. Cvijet-sat bi potom kao ispario, a kasnioc bi imao sat vremena više da napravi što već želi ili mora.
Nije poznato odakle su dolazili vremetršci, niti odakle im satovi-cvjetovi. Neki su pričali da ih kradu od mrtvorođene djece, ali i oni bi svejedno dolazili da si kupe vremena. Drugi su pak govorili da se radi o primijenjenoj psihologiji i da nije moguće dobiti dodatno vrijeme, već samo pametnije organizirati ono koje imamo.


17.11.2018., subota

Na početku početaka

Ništa je bilo baš nikakvo i nije mu se ništa dalo.
A onda je to ništavljenje ničemu dojadilo pa je reklo:
- Ajmo nešto drugo.
I tako je počelo Sve.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.