...in patria sua
30.06.2018., subota
Slijepo štene s lije poštene
|
Da, da, sintagma iz naslova je besmislena. U njezinu obranu reći ću ipak da ona nikad nije ni mislila imati nekog smisla, nego samo dvaput ponoviti ista slova u drugačijem značenjima. Nasuprot njoj, izjave što ih daju naši dični vlastodršci i vlastotrašci svim se silama trse djelovati kao da imaju smisla, premda su u svojoj suštini isprazne i zapravo tek pokušaji da se istovremeno kaže ono što raja želi čuti i da se ne kaže ništa. Jer kad kažete nešto, to se može propitkivati, kritizirati, napadati, kuditi i suditi, dok se za ništa može tek reći da nije ništa, a dalje će kritikanti biti još dosadniji od vas. Ipak, tu i tamo ti pokušaji namjesto dosadom i umornim odobravanjem dežurnih odobravatelja te još umornijim neodobravanjem još dežurnijih neodobravatelja završe tako da se o njima ima što reći. Tako je nekidan naš dični premijer izjavio da bi u Africi mnogi vapili za našim standardom. Na stranu sad što su mu iz Afrike odvratili da baš i ne bi. Sâma je ideja upravo genijalna: nemate se što žaliti ako je nekome još gore. Pogotovo ne onomu koji je izravno kriv za to što vam je sve gore. Uzmu li se pak u obzir i pređašnje izjave istog bića, da smo previše pesimistični, da previše pažnje pridajemo "atraktivnim" požarima i sličnim katastrofama, uključujući tu i one ekonomske, počinje se kristalizirati premijerova politička filozofija: vama je super, a ako nije, razmislite još jednom. Iako se svim silama trudi djelovati kao da mu kontrira, predsjednica svojom filozofijom zapravo ide ruku pod ruku s premijerom. Dok on priča da nam je super, samo što to ne želimo priznati, ona problem vidi u tomu što bježimo van, a ne u tomu zbog čega bježimo van. Tako je predsjednica u samo nekoliko dana prvo izjavila da je sloboda kretanja problem Eunije, a onda da ne smijemo mlade prvo obrazovati, a onda ih pustiti da odu van. Iz toga se sasvim jasno može zaključiti kakva je predsjedničina politička filozofija: obrazovanje treba ukinuti, a granice zatvoriti, tako da se svi ovi nezadovoljnici lakše mogu uvjeriti da im je baš super. O oporoj oporbi napisat ću nešto kad se konačno udostoji postojati. Za sve koji su čitali tekst pa požalili zbog toga evo jedne lijepe pjesmice, upravo plenkolindasto umirujuće. |
