...in patria sua
10.06.2017., subota
Ima li mali malina?
|
Rekoše stari blogopisci da je bolje da kompjuter propadne, nego da se blog zatre. Tako da se opet nalazim pisati što god da uspijem iscijediti iz spužvaste gvaljice koja se u bolje dane zvala mozgom. Glavno da bude nešto, a poslije ćemo ako već ne lako, a onda opet ovako. Princip zapravo i radi jer u glavi mi se u zadnja skoro pa tri desetljeća zbilja svačega nakupilo, a potom isfermentiralo. Tako da se i iz najiscjeđenijih stanja može opet nešto iscijediti, zašećeriti i razmutiti u vodi te onda ponuditi slučajnom naletniku, da se fino otruje. Međutim, to što je ideja esencijalna za bilo kakvo stvaranje ne znači da je dovoljna. Treba i raditi, a tu sam još manjkaviji, nego s idejama. - Opet svodiš post na samosažalijevanje. Dolaziš me spasiti? - Pokušavaš se sâm spasiti ovim monodijalogom. Možda, a možda mi se samo učinilo duhovitim prekinuti priču ovakvom upadicom. - To i jest spašavanje. I nije ti prvi put. Bit će da smo uhodan tim. - Bit će da si nepopravljiv. I što ćemo sad? - Sredi se malo. Kako ću, kad mi se spava. - Sredi se tako da odeš spavati. Možda sutra budeš suvisliji. Možda. |
