...in patria sua

29.05.2016., nedjelja

Glasine o uginuću ovog bloga, pored toga što ih nema, nisu ni blizu istini.

Prethodni post ipak jest bio pomalo proročki jer se razlozi zahvaljujući kojima izbivam s ovih prostora, a možda ću i dalje tako, zajednički mogu nazvati životom. Doduše, vrijedi tu i ona da će oni koji nešto žele napraviti naći za to načina, dok će oni koji ne žele naći izgovor. Ono što sad želim izvesti svodi se na dvije stvari. Prva je da otpuhnem prašinu s bloga, što ovime i činim, a druga jedan mali mislopismeni eksperiment. Kako je on po naravi tek omanji popis bez nekog pravog reda, neću mu davati nikakav poseban uvod. Tek ću reći da opet nabrajam zanimljive mirise:
- miris starih novčanica
- miris prsta kojim sam si čačkao uho
- miris ljuske upravo skuhanog jajeta
- miris svježe pokošene trave
- miris kopriva u sparno popodne
- miris rezervoara u kojemu već dugo nije bilo goriva
- miris jutarnje magle
- miris sobe u kojoj godinama nije bilo nikoga
- miris suhe narančine kore
- miris kuće malo prije nego što dođu gosti
- miris šume nakon ljetnog pljuska
- miris vrganjâ koje su pokupili raniji berači gljiva
- miris grma iz kojega je upravo izletio fazan
- miris kemijskog laboratorija u kojemu je netko prije dvadeset godina razlio bocu nekog selenijevog spoja
- miris kuće u kojoj ste zadnji put bili prije više od desetljeća
- miris livade obasjane mjesečinom
- miris ključeva koje je netko zaboravio na stolu
- miris cigle koja je pala sa skele i ostala u komadu
- miris betona dok se rade temelji za ilegalno građenu vikendicu
- miris majice za koju se nadate da će se svidjeti osobi kojoj ju namjeravate pokloniti
- miris suhog lista koji je upao u kosu
- miris mora dok u luku prilazi trajekt na kojemu je Netko
- miris parfema koji se kroz hodnik povlači za osobom koja ga koristi
- miris pive nakon što završi loša nogometna utakmica
- miris prostorije u kojoj se spremam održati predavanje na temu X
- miris banane koju ću pojesti da mi ne istrune
- miris papira po kojemu crtam formule molekula koje mi se neće htjeti sintetizirati
- miris drvene police na kojoj preslagujem sitne i beskorisne, ali drage mi predmete
- miris sobe u kojoj je prvi put ove godine upaljena peć
- miris ispušnih plinova sedmog auta koji je taj dan prošao kroz selo
- miris grada nakon što je završila nekakva parada zbog koje je bio blokiran promet
- miris juhe od raznog zelenja u kojoj definitivno ima previše soli
- miris moje sobe dok se vani sprema kiša, a unutra svira:


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.