...in patria sua
19.07.2015., nedjelja
Oni nježnijih očiju neka zatvore želudac
|
Dok je pokušavao dohvatiti jabuku koja mu je bila točno izvan domašaja ruke, Klodviku je na pamet pala Ideja (a ne jabuka). Svjestan da će mu Ideja vjerojatno brzo pobjeći iz glave, ostavio se jabuke i pojurio kući da nađe papir i zarobi na njemu Ideju. Međutim, dok se putem pokušavao sjetiti gdje mu je najbliži komad papira, a onda i najbliža pisaljka, Ideja se spretno izmigoljila kroz njegovo lijevo uho i radosno odlepršala ususret suncu. Bit će ih još, pokušavao se utješiti Klodvik češkajući uho na koje mu je izašla ideja, a onda se vratio jabuci, nadajući se da se Ideja vratila na isto stablo. Ne uspjevši niti dohvatiti jabuku niti opet naći Ideju, vratio se kući, sjeo za stol i ostao neko vrijeme zuriti u prazan papir na koji je mislio prikačiti Ideju. Vrativši se kući s neposla, Blitvan je zatekao Blitvu, svoju polovicu o čijoj bi se boljosti dalo raspravljati, kako guli krumpir. - Znači... - Da, gotovo je. Ulice su tihe, ljuljačke pune paučine, pedofili su odselili; ili više nema djece, ili ih više ne puštaju van. - Što ćemo sad? - Pa vidiš i sam. Dok su zajedno gulili preostale krumpire, ogri su započeli razgovor koji se već neko vrijeme nazirao, a sada je bio neizbježan. - Što ćemo sad? - Pa nije nam ovo prvi put da moramo seliti. - Volio bih da se jednom možemo negdje stalno nastaniti. - Onda moramo u grad. - Znaš da mi smeta buka. - Onda ćemo i dalje seliti svakih par godina. Blitvan je nastavio šutke guliti krumpir, a Blitva se s tužnim uzdahom sjetila prvih mjeseci ovdje, kad je djece bilo u izobilju i nije uopće trebalo dodavati krumpir u djetinji gulaš. Prebirući po neobičnim kovanicama koje je našao u pijesku nekog malog potoka, Jaslav se probudio u vlastitoj postelji. Osjetio je da mu zadnji novčić kojeg je imao više nije u ruci pa ga je krenuo tražiti po postelji, pod jastukom, pa i po podu, sve uzalud. Shvativši konačno da se radilo o snu, pokušao je nazad zaspati, ali opet uzalud. Onda se pokušao prisjetiti sna, ali i to je bilo uzalud jer je san sad već bio posve ispario. Buljeći razočarano u strop, Jaslav je krenuo razmišljati o etimologiji riječi uzalud. Uzalud. |
