...in patria sua
25.05.2015., ponedjeljak
Opet datum s peticama
|
Prethodni svoj politikopis završih dvama pitanjima koja ću ponoviti: Što točno želimo? Kako ćemo to postići? Odgovori na oba pitanja trebaju biti ishod jako puno preispitivanja, jer se inače lako nađemo dizati u zrak nepoznate ljude e kako bi nas nakon smrti opsluživao određeni broj djevica. Ili, u nešto bližim slučajevima, podržavati lopove ili luđake zbog želje za idealnim društvom. Politički dio posta završit ću jednostavnom konstantacijom koju sam nekidan pročitao: idealno društvo nije moguće. To uvijek treba imati na umu, kad se promišlja o ljudskoj samoorganizaciji. Možemo smišljati bolje načine, ali i od toga će uvijek moći bolje, tako da materijala za nezadovoljstvo ne može nestati. Možemo slijediti evoluciju i jednostavno raditi sitne promjene pa čuvati one korisne. Možemo isto tako i planirati, praviti modele i predviđanja pa prema njima organizirati se. Međutim, savršenstvo će ostati jednako nedostižno. Ciljevi koji mene zanimaju u određenoj mjeri obuhvaćaju politiku, ali idu dalje. Zanima me je li demokratizacija društva posljedica raširenosti i dostupnosti informacija te je li napredak zaustavljiv ili ne. Zanima me što možemo kao vrsta ili, bolje, kao zemaljski život. Zanima me možemo li proniknuti u sve tajne Svemira, možemo li naseliti i ostatak Sunčevog sustava, možemo li otići dalje. Zanima me hoćemo li, nakon što shvatimo kako je nastao i kako radi zemaljski život, moći smisliti drugačije oblike života, možda čak i takve fenomene koji stvarno nisu živi, nego nešto za što još uopće nemamo riječî. I hoćemo li ta znanja upotrijebiti da promijenimo i vlastitu prirodu. Zanima me može li besmrtniku život dosaditi, hoće li čovječanstvo koje sve zna odlučiti uništiti se, ili će Zemlju pretvoriti u igralište. Zanima me hoće li, kad sve budemo znali, nastupiti Velika Dosada, ili ćemo se posvetiti Stvaranju. Zanima me jesu li mitovi o drevnoj prošlosti zapravo najava naših namjera za daleku budućnost. |
