...in patria sua
15.09.2014., ponedjeljak
Govoriti da je nešto nazadno postaje sve više nazadno.
|
Vjerojatno neću nikad posve razumjeti ljudsku narav, tako da radije pišem kako mi se pojavi koja nova ideja. Zadnja od većih je ta da religija i znanost imaju zajedničkog pretka. Preciznije, to kako ljudi doživljavaju svijet također ima svoju evoluciju i ona kreće od opće, jedinstvene slike svijeta koja je jednostavno bila znanjem, a koja se s razvojem civilizacije razišla prvo u religiju i filozofiju, da bi se potom filozofija rascvala u znanosti. Slično tomu, jedna jedinstvena religija, s duhovima u svemu, izlučila je mnoge manje organizirane ogranke s mnoštvom konkretnih duhova, kasnije bogova, a koji su dobrim dijelom poslužili tomu da ljudi lakše zaobiđu savjest kad se međusobno kolju. Pitanja od kojih bi se možda moglo početi: Čemu služi znanje? Koja je razlika između onoga što znamo i onoga što vjerujemo? Kako je prapovijesni čovjek doživljavao svijet? Kako mala djeca doživljavaju svijet? Kako se ovo uklapa u post? |
