...in patria sua
01.09.2013., nedjelja
Početak razumijevanja je kraj magije. Krah obrazovanja znači povratak magije.
|
Okidač možete vidjeti ovdje, poriv je, naravno, stariji. Treći Clarkeov zakon (prvi put spomenut početkom šezdesetih) kaže: "Dovoljno naprednu tehnologiju nemoguće je razlikovati od magije." Oko dva desetljeća prije toga Leigh Brackett je zapisao: "Čarobnjaštvo za neznalice... jednostavna znanost za učene." Još jedno desetljeće prije može se naći izjava Charlesa Forta: "...čin koji bi se jednog dana mogao držati shvatljivim, ali koji, u ta primitivna vremena, toliko nadilazi poznato da je upravo ono što smatram magijom." Nakon uvoda, nadograđena teza: Za doživljaj magičnog potrebna je i određena doza straha. Može to biti zbog poznate opasnosti spletene s nepoznatim, ali i zbog tolikog neznanja da se probudi strah od nepoznatog. U kompjuterskim igricama vrste magije vežu se za klasične alkemijske elemente: vodu, zemlju, vatru i zrak. Moderna magija je drugačija i ne rađa se iz metafizike, nego skupa s njom, i to iz rastućeg neznanja. Kako se periodi rađanjâ preklapaju, redoslijed nije bitan. Kompjuterska magija je magija nestvarnog svijeta. Oni vješti u njoj mogu činiti čuda sa svim strojevima koji imaju u sebi nekakve čipove. Naročito se to odnosi na računala. Iako većinu svoje magije rade u tišini, kuckajući po tastaturi ili klikćući po ekranu ter ponekad otvarajući te čarobne kutije, ponekad samo da bi pokazali da je netko na njih bacio urok u vidu hrpe prašine, neke magične riječi poput "server", "kôd", "IP-adresa" ili "drajver" znaju i izgovoriti, ponekad se pritom praveći da druga strana poznaje tu vrstu magije ili bi barem trebala. Bijeli magovi su obično klinci ili čudaci iz bliže okoline koje zovete da vam skinu uroke s kompjutera, poput virusâ, neradećeg interneta ili presporog svega. Crni magovi stvaraju viruse, provaljuju u računala, prave milijunske štete u virtualnim novcima, tresu cijele sustave. Obično su djeca. Tehnička magija je vrlo srodna kompjuterskoj, ali više vezana za fizički rad. Tehnički mag može učiniti da vaš ukleti auto odjednom radi ili da prestane davati čudne znakove, sklopiti komad namještaja prema uputama na papiru, promijeniti žarulju ili složiti električne ili kakve god instalacije. Iako je njihov rječnik razumljiviji od kompjuterskog, magija koju čine nije ništa manje strana, a njihov nedostatak straha od toga da na kraju dana budu prljavi od motornog ulja ili prašine upravo je fascinantan. Za razliku od kompjuterskih magova, koji su bili i ostali rijetki, tehnički magovi su nekad pokrivali veći dio ljudske populacije, osobito muške, da bi danas postali sve rjeđi. Obično ih se nalazi pod zajedničkim imenom "majstori". O njihovoj magiji može se učiti iz polutajnog časopisa zvanog "Majstor". Iako su tehnički magovi gotovo beziznimno bijeli, ponegdje se nađu i crni, koji prave eksplozivne naprave ili vam dignu novce za popravke koji nisu potrebni. Kuhinjska magija pak doživljava sudbinu denekle obrnutu tehničkoj. Dok je nekad bila strogo vezana uz žensku populaciju (obično pod imenom "mama"), danas se, uporedo s općim padom u znanju, zbiva i rast muške populacije koja znade barem osnovne čarobne čini poput rezanja kruha ili kuhanja kave. U osnovi, kuhinjska magija je pretvaranje sirovih namirnica u hranu. Iako taj proces djeluje možda i najmagičnije od svih dosad opisanih, s tom je magijom najlakše početi, želite li, jer se metodom pokušaja i pogreške može stići vrlo daleko (ja sam još uvijek živ i uglavnom sit). Kuhinjski magovi su, slično tehničkima isto redovito bijeli, a šačica crnih su trovači. Tu, doduše, postoje i tzv. sivi, kojima dobre namjere počesto završe kolektivnim odlascima na zahod. Laboratorijska magija je pak ona vrsta magije koju je nemoguće savladati bez pomoći drugih, vještijih magova i ogromne količine magijske literature (tzv. udžbenici kemije, fizike i biologije). Međutim, ono što se dobije već nakon osnovnih koraka upravo je čudesno. Laboratorijski magovi mogu praviti vatru ili dim bez šibica ili upaljača, mogu mijenjati boje vode, mogu vas natjerati da plačete, kašljete ili smijete se, i to šuteći. Mogu čak navesti predmete da lete ili lebde, izazvati vam čudne osjećaje ili čak bol, a da vas ničim ne dotaknu. O eksplozijama i čudnim zvukovima ili svjetlima da ne pričam. Naravno, količina čudesa odgovara težini naučavanja. U svojem ponašanju laboratorijski magovi donekle podsjećaju na kompjuterske jer su isto uglavnom skriveni i isto pričaju čudnim jezikom, no nema podjele na crne i bijele magove. Svi su podjednako opasni i počesto toga nesvjesni, a boje su im dugine. Dok se svijet magije odavde može činiti uzbudljiv, iznutra uzbuđenje počesto znači strah. Magija proizlazi iz mraka neznanja. Cijela ljudska povijest bila je i još uvijek jest dugotrajni i mukotrpni izlazak iz tog mraka. Bilo bi ironično da se sad tamo vratimo. Sâm ne vjerujem u takav razvoj događajâ, premda me rast tehnologijom potaknutog neznanja pomalo brine. S druge strane, hrpe mladih ljudi zanimaju se za donedavno opskurne aktivnosti poput poljoprivrede, izrade uporabnih predmeta ili kuhanje pa mi se čini da stvari ipak jesu uravnotežene. Bez takovih interesa civilizacija bi sigurno kolabirala unutar jedne generacije. Naivno je misliti da će se npr. multinacionalni sustavi opskrbe električnom energijom održavati sami od sebe. Netko mora znati kako sve to radi (a između razumijevanja kako se od komada tkanine pravi majica i toga kako se postavljaju dalekovodi ne vidim fundamentalne razlike: i jedno i drugo treba naučiti kroz rad, oboje ima i teorijsku podlogu), inače će se greške nakupljati sve dok sustav ne pukne. A onda smo, htjeli, ne htjeli, svi skupa na svijećama. Održavanje znanja nužno se veže za znanost. Zbog nesavršenosti prijenosa znanja nije dovoljno samo da se uči postojeće. To bi opet vodilo do toga da u nekom času svi imaju titule, a nitko ništa ne zna i ne razumije (fakultet na kojem sam studirao jest načet time). Znanost mora stvarati novo znanje, i to kroz istraživanje, kao i kroz propitivanje postojećeg. U potonje spada i pseudoznanost. Dok ću bez problema reći da su homeopatija, duhovi ili uroci hrpa gluposti, nije mi na kraj pameti da idem u zabrane takovih razmišljanja. Sustavna borba protiv pseudoznanosti treba ostati na tomu da države ne daju nikakve potpore ičemu što ne može dokazati svoje tvrdnje (tj. treba prosto ignorirati, osim ako ne preraste u kakav kriminal). Tu, naravno, spadaju i religije. A kako urediti modernu znanost i društvo, odnosno kako mi se čini da će to ići, to u pola sata nisam uspio pretvoriti ni u što suvislo, tako da ću pokušati opet kroz nekoliko mjeseci ili godina. |
