...in patria sua
10.08.2013., subota
Popravci u tijeku zbivanjâ
|
Dok je još bio mlad, Medoslav je otkrio da može navesti bilo što da plane. Naravno, plamenovi na vodi brzo bi zgasnuli, ali zato je kuća susjeda koji ga je jednom istukao sasvim lijepo izgorjela tjedan dana kasnije, skupa sa susjedom, koji je isto planuo. Iako nikad nije shvatio kako točno stvari planu kad im kaže da planu, Medoslav je predosjećao da mu je bolje da to nikoga ne pita, pogotovo ne starije. Ubrzo je počeo i skrivati svoju čudnu sposobnost jer su ga se neka djeca bojala. No, kad je jedne godine kiša skoro uništila proljetnu svečanost, osjetio se pozvanim zapaliti paljenicu. Umorio se gore nego kad je cijeli dan orao s volovima, ali vatra je gorjela. Negdje usred noćnog plesa oko vatre pojavila su se dva svjetlucava lika i odnijela Medoslava u zrak. Bljesak svjetla, zvuk poput kratkog, ali bliskog groma bez odjeka i Medoslava više nije bilo, kao ni one dvojice. Sveti Deluzije rođen je s darom govora. Prve riječi izgovorio je već s nekoliko mjeseci, s godinu i pol sricao je rečenice, s četiri godine mogao se nadmudrivati sa svojim djedom, a sa šest su ga poslali u grad kao čudo od djeteta. Grof je bio oduševljem malim genijem i proveo cijeli dan raspravljajući s njime o svemu, s tim da se poslije nije mogao sjetiti o čemu su točno pričali. Deluziju je osiguran privatni učitelj, koji će ga uvesti u filozofiju i teologiju, a kojeg će ovaj nadmašiti već nakon dvije godine, ili se barem tako učitelju činilo, kad ga mu je nakon još dvije godine rekao da ga je naučio sve što je mogao, i da će dalje morati sam. Deluzije se odlučuje priključiti benediktincima, ali sve više vremena provodi propovijedajući puku. Dijete za koje se pričalo da kroz njega progovara Duh Sveti privlačilo je desetke, pa stotine, pa tisuće, i uskoro se biskup počeo brinuti zbog njegovog utjecaja. Iako su podizali crkvene prihode, karizmatici su uvijek donosili rizik da ti prihodi odjednom počnu odlaziti samo njima, ili kojekakvom šljamu koji bi se oko njih skupio. A poneki su znali prirediti i sasvim solidne bune protiv vlasti. Prije nego što je uspio dovršiti poziv malom Deluziju, biskup je doznao da su ga za jedne od propovijedi dva anđela odnijela na nebesa. Postrojba pod vodstvom Jijita imala je jednog posebnog vojnika. Na prvi pogled slabunjav i ustrašen, Hasan je s lakoćom mogao prevaliti trojicu na leđa. No, to je pokazao samo jednom, kad su dotična trojica u nedostatku žena tražila bilo koga. Tek se u bitkama moglo vidjeti da je drugačiji. Mogao je odsjeći glavu protivniku jednim zamahom, čak i tupim jataganom. Ozljede je primao, kao i ostali, ali oporavljao se unutar par dana, s jedva vidljivim ožiljcima. I preživljavao je godinama, što je bilo rijetko za obične vojnike. No, jednom se nije vratio. Jijit, koji se tad mučio s dubokom ranom na bedru, čuo je samo da su izginuli gotovo svi, ali da je Hasan sâm posjekao gotovo pola džaurâ, prije nego što su ga meleci odnijeli na dženet. Lucy-Lee je godinama mozgala kako je njezina kćerka uspijevala dohvatiti igračke koje bi, uslijed kazne za nekakvu nepodopštinu, završile na ormaru. Doduše, jednom ili dvaput je vidjela kako bi jednostavno pale, ali to je bilo kad ih je ostavila preblizu ruba, ili je barem tako mislila. Kad je Patricia navršila jedanaest godina, ova je, ulazeći u sobu vidjela kako ispred nje barbika doslovno lebdi. Trenutak kasnije, lutka je bila u rukama, a Patricia je izgledala posve obično i samo je začuđeno gledala majku, kad ju je ova pitala što se zbiva. Dvije godine kasnije, Patricia se nije vratila iz škole. Zbog čudnih svjetala koja je na dan nestanka vidjelo nekoliko ljudi, slučaj je često spominjan kao vanzemaljačka otmica. Lucy-Ann će ostatak života trošiti lijekove za smirenje, a šutnja o nestanku kćeri samo će pojačati interes vanzemaljcoljubaca za nju i nestalu kćerku. Janeza su prijatelji često upozoravali da će ga kartanje za novce koštati ili glave, ili svega ostalog, ali on se na to nije puno obazirao. A nije se obazirao ni na prijedloge da svoju sreću okuša na ruletu. Ponekad bi rekao da ga to jednostavno ne zanima, ponekad da može igrati samo protiv ljudi. Ponekad bi odbijao i kartanje, gotovo češće nego što bi njega odbijali oni koji su već čuli da on uglavnom dobiva. Obično bi se pravdao nekakvim obavezama, ali moglo se vidjeti da mu se osoba koja mu je predlagala kartanje nije dopadala. Unatoč tom oprezu, jedne noći, nakon što je poharao dosta bogatog Žerovnika, Janez je nestao. Unatoč dugoj istrazi, nikad nije pronađen nikakav trag koji bi ikamo vodio, a Žerovnik je imao hrpu svjedoka koji su tvrdili da se Janez, olakšavši ga za gotovo trideset tisuća eura, pješice zaputio prema nekakvom vatrometu. Jedini čudan detalj u priči bilo je to da se oko Celja te noći nigdje nije puštalo rakete. |
