...in patria sua
10.10.2012., srijeda
Kratko, kraće, prekratko
|
Znam da ćete lako shvatiti. Znam da uopće nećete shvatiti. Bavim se slaganjem malih stvarčica u veće. Plaćen sam za slaganje molekulica u veće molekulice, a zbog slaganja riječî u rečenice trebao bih biti kažnjen. Ali neću. Miševi i slonovi se provlače, a ja neću reći kamo spadam jer tako izbjegavam i skromnost (tako često lažnu) i bahatost (tako često prisutnu). Stradavaju zvjerke dovoljno velike da ih se primijeti i dovoljno male da ih se pojmi. S molekulama je razmjerno lako. Zamislite što želite, prije toga protratite mladost na učenje, spravite male molekule, zamiješate i čekate da ispadne nešto drugo. Riječi su pak rijetko stvarne ciglice za književna nedjela. Napisotine se sastoje od riječî samo ako ste slovoslagar ili korektor. Stvarno su one satkane od ideja: likova, događajâ, situacija, pojedinih osobina ili osobitih slika, naročitih kombinacija riječî ili čak slovâ, nekad i poredaka riječi. I čegaliveć. No, kao i u kemiji, i njih treba skuhati. A sinteza je zanat. To treba izučavati godinama. Zapravo sam mislio nastaviti s crtičarenjem, a uvod je tu da nabacim i ono što sam si zamislio kao mislenu pozadinu svega toga. Danas su na rasporedu čudne osobine. Milunka je imala šest prstiju na lijevoj nozi i zbog toga je uvijek naglašeno šepala. Ali ne zato jer je taj jedan prst jako smetao, već jer se nadala da će ju netko pitati zašto šepa pa će ona nekako kroz razgovor dometnuti da ima jedan prst viška. No, nitko ju nije pitao. Šepanje je bilo toliko pretjerano i toliko ustaljeno da se o tomu pričalo samo kad je nije bilo blizu. Opći konsenzus bio je da joj nedostaje palac, za što je najviše bio kriv Špiritus, propali student medicine i lokalni autoritet za anatomska pitanja. Kad su Estragonu dijagnosticirali tumor na mozgu, smijao se nekoliko minuta. Poslije je objasnio doktorici i dvojici medicinske braće da je prije mnogo godina svojevoljno prihvatio ulogu budale i da ga društvo uvijek zafrkava da je tumor na mozgu jedino od čega sigurno nikad neće oboljeti jer tumor ne bi imao na čemu rasti. Nakon što mu je doktorica rekla da je tumor s krive strane, da brzo raste i da mogu jedino nešto malo pokušati, Estragon joj je opisao kako se namjeravao ubiti i zaključio da će ovo biti bitno bolje. Jedan je stalni prolaznik imao plijesni na šeširu. Nikad se nisam usudio pitati ga uzgaja li ih ili mu se samo teško odvojiti od dotrajalog šešira. Profesor Starótny održavao je pažnju studenata tako da je za vrijeme predavanjâ povremeno izvodio nekakve besmislene pokrete praveći se da ih nije svjestan. Da to radi namjerno, shvatili smo nakon osam mjeseci, kad je mu je netko upao u ured i našao ga kako izvodi to nešto pred zrcalom. Naravno da se vijest zadržala samo uskih krugova znalaca. Da parkinsona ne glumi, shvatili smo tek kad je na zadnjem predavanju, tresući se, rekao da je to bilo to od njega. Teta (tko zna zašto ta kvazititula, ali svi su ju tako zvali barem tri desetljeća) Kovilka si je jednom slučajno ofarbala kosu u tamnocrno. Hitno pranje rezultiralo je još strašnijim ishodom - kosa je sad bila sijeda sa zelenkastim preljevima. No, teti Kovilki se to dopalo i otad je uvijek bila zelenkasta. Zabavljala se promatrajući ljude koji su ju pokušavali potajno uslikati. Rigobert je imao pet centimetara kraću lijevu ruku od desne. To nije bilo jedino što ga je nesnosno živciralo. Mrzio je i riječi koje su sadržavale "ng". Dok je bila mala, Poropetra je pjevala vlastitim jezikom, a onda ga je krenula i zapisivati da bi s oko dvanaest godina imala nešto s pristojnim rječnikim i gramatikom. Kako bi izbjegla moguće kritike zbog egocentrizma, na faksu (lingvistika) je, pod izlikom zaštite identiteta djeteta, izbjegavala reći čiji izmišljeni jezik obrađuje na seminarima. |
