...in patria sua
22.04.2011., petak
And now for something completely different. Ilitiga, samo da nije aktualno, čak i po cijenu toga da mi se omakne pa reknem koju buduću.
|
Baš si mislim, kako bi to bilo da prepolovim broj ovdje napisanih riječi, zatim opet prepolovim pa opet prepolovim pa opet prepolovim i tako dok ne dobijem nešto čemu mogu pribrojiti mali broj riječi da dobijem ono što će na kraju stvarno ispasti. Moram to izvesti s krajnjim oprezom, da ne upadnem u matematske nevolje.  Ne znam je li još tko to uočio, da je "literatura za samopomoć" oksimoron. Ako je samopomoć, onda tu nije potrebna literatura, već vlastiti trud. Ako pak umjesto toga uporabim pojam "knjištvo za osobni mentalni razvoj", nametne mi se iduće pitanje: Zašto tako nešto pripisivati knjigama koje na umnom razvoju najmanje rade, već služe kao tješila za osobne neuspjehe? Malo dobre fantastike može popraviti štetu nastalu godinama učenja povijesti, malo Desetodnevlja ispravlja sve pogreške naučene na vjeronauku, par stranica Harmsa osigurava trajni odmak od utabanih staza jednoumlja. Onda ipak samopomoć, makar i oštrotupa. Makar, mislim da i bez toga znam do najsitnijeg detalja kamo idem. |
