...in patria sua
08.04.2011., petak
Znanje je izvor svih frustracija.
|
Ali ne mislim pričati o znanju. Nerado pričam o stvarima u koje se ne razumijem i kojih nemam barem deset kila. Mislio sam prepričati jedan izmišljeni događaj, a to jer mi ništa drugo ne pada na pamet. No, kako je spomenuti od one tematike od koje poželim skrenuti temu, to ni od priče neće biti ništa. Preostaju onda snovi, pa da se nastavim na pisanje MKK i Odmak. Bilo je to prije par tjedana i to malo prije nego što sam se probudio, ne poslije jer budan sanjam samo na predavanjima pa mi neko vrijeme ne bude jasno kako je profesor sa supstitucijske reakcije prešao na bacanje kladiva u vis. Probudivši se, a možda i malo prije ili malo poslije toga, bio sam sklon misliti da sam postigao osobni rekord u uvrnutosti. Naravno, iz vlastite perspektive jer tuđih nemam i nerado ih koristim jer uvijek ispadnem uvrnut. Krenulo je tako da smo ja i nedefinirana okolina gledali valjda neki nastavak Aliena, s tim da sam bio svega pola metra od ekrana. Na televiziji se baš vrtjela scena alienove čeljusti kako drobi lubanju i krka se mozgom lika koji bi trebao biti užasnut, ali sve mi se čini da je to bilo samo moje sneno predumišljanje, jamačno u stilu "to je strašifilm, mora biti nešto užasno na licima likova, i to ne botulin". Kako bilo, alien je svoju gozbu završio, a ja sam se našao u filmu, donekle svjestan toga da sam kandidat za mozgodavaoca. Štoviše, bili smo tu samo ja i jedan razmjerno nedefiniran lik, makar sam sad u stanju reći da je bio nešto kao Jerry Springer, samo s brkovima, bez naočala i s nasumičnim licem. Taj lik je s nekim izgovorom otišao u prostoriju preko, valjda misleći da će se izvući od izvjesne smrti pregrizanjem lubanje, a ja sam ostao sam, misleći kako sam izvisio. Da lelek bude veći, ugledah aliena kako se, maskiran u čistačicu, podlo smijući šulja kroz vrata. Tu je groteska nadmašila moje kapacitete pa sam se probudio. I tako sam ostao zakinut za lažni osjećaj kako mi nešto probija glavu, a nisu narodnjaci. Krenuvši u stilu "vidi što drugi pišu pa piši isto to, samo ne baš isto da te ne bi tužili za plagijat", reći ću još koju o popišu stanovništva koji se baš zbiva. Na kraju se nisam izjasnio Prigorcem i sad ću dovijeka kukulelekati radi toga, ili barem dok ne zaboravim. To bi bilo sve što sam imao za reći o popišu stanovništva, a pomoglo mi je da mi padne još nešto na pamet, jamačno radi pomaka i takve orijentacije glave da to ne padne recimo na nogu. Noge je ipak više šteta. Pretjerivanje je zabavna forma čime hoću reći da mi je jasno da ću u idućim recima izvesti nešto općepoznato i isfuranije od govora kao načina komunikacije. Nakanio sam, da budem precizniji, pričati o tomu kako treba čitatelja uvesti u neku tematiku, a to jer tako nešto moram izvesti u stvarnom svijetu i kratkom roku. Dakle, reći ću nešto o tomu kako uvod treba izgledati, a kako ne treba, što obavezno mora sadržavati, a što nikako ne smije, kako ga treba posložiti i kako formulirati, ovaj put bez negacije iza jer se ne mislim baš toliko ponavljati. Također ću reći nešto o njegovoj veličini te odnosu iste s veličinom ostatka teksta, kao i o statističkoj raspodjeli slovâ i riječi te o raznim znakovitim grupiranjima poput stavljanja riječi "mačka" odmah do riječi "bubreg". Sve u svemu, govorit će se o uvodu, a ovo je bio uvod tomu. Kad pišete uvod, nemojte pretjerivati, što bi se dalo poopćiti i na pisanje općenito, osim ako vam pretjerivanje nije stilsko sredstvo ili značajka. Nakon što je objašnjeno sve bitno, i to na takav način da niti pola teksta nije suvišno unutar vlastitog konteksta, mogu se posvetiti izvođenju. To jer tekst nema smisla ako ima uvod, a ne i izvod (u tom svjetlu, premda nešto više frekvencije, kad budem pisao neku knjigu, što mi se neće tako skoro dogoditi, imat ću u njoj predgovor, sredgovor i pogovor) odnosno ako je asimetričan čak i na niskim rezolucijama. Da bi se čitatelja uspješno izvelo iz kolopleta misli koji je centralni dio teksta zasigurno proizveo, treba postupno labaviti strogoću mislî i prepustiti se jednostavnim zaključcima koji se lako dobiju iz prethodnih. Također treba početi koristiti i fraze tipične za izvode, osim nealgebarskih jer su razumljivi samo malom dijelu pučanstva. Primjere neću navoditi iz čiste obijesti, a i zato da tu riječl mogu ovdje napisati. A sad sam već par puta zadrijemao. Bonam noctem et pulchros somnes. (Sutra ću ispravim greška.) |
