...in patria sua
19.02.2011., subota
Kemičare se može prepoznati po rupama u odjeći.
|
A ima ih i razmrljanih po zidovima, letećih ponad razletjevših se laboratorija, mrtvih po podovima još cijelih laboratorija, jurećih hodnicima s buktinjom za sobom, kašljućih ih radi udahnuća korozivnih plinova, tražećih komade stakla koje su netom razbili i, dominantno koliko i antiklimaktično, radećih u miru svoje eksperimente. Činjenica je, koliko god predrasude tvrdile suprotno, da kemičari, kao i sva ostala učena čeljad, žive dugo. Povremeno osjetim želju da napravim statistiku i usporedim ih s fizičarima, matematičarima, biolozima, državnicima i koga god nađem na Brzoj, ali lijenost se je pokazala najefikasnijim poznatim sprečavateljem ostvarenjâ glupih ideja. A i svih ostalih. Činjenicama uprkos, ovo tipkam noseći hlače s desetak rupa koje su djelo dušične ili sumporne kiseline te misleći na trenutno jedine svoje hlače koje još nisu dobile rupe. Ostatak odjeće bolje prolazi jer su kemičari u svoje vrijeme izmislili tzv. kutu. To je, ako vam nije poznato, komad odjeće pomoću kojeg možete lako vidjeti radi li tko išta ili ne. Broj rupa i mrlja prorporcionalan je vremenu provedenom u laboratoriju. S druge strane, ruke obično prolaze gore. Izmislili su ljudi i tzv. rukavice, ali njih nose samo ženski reproduktivni organi, riskirajući tako da im neka organika u kožu ponese i možebit kancerogene komponente rukavice te da, nađu li se slučajno s rukama u kakvom plamenu, s istih moraju skidati komade spaljene gume. Posljedice moje hrabrosti su redovite mrlje svih duginih boja, kao i nekih koje nećete vidjeti u dugi te rijetke opekotine i ljuštenje kože koju je nagrizla dušična kiselina. Na najnoviju bih opekotinu bio gotovo ponosan da mi ne ide pomalo na živce. Naime, na palcu mi je završilo malo uskipjele gadno lužnate otopine vodikovog peroksida i još ponečega. Pokus je, naravno, uspio. Ozljeda je samo posljedica toga što sam imao premalu čašu pa je otišlo van. Natipkavši ono gore, jasno uviđam da previše vremena provodim u stvarnom svijetu. Kako je takvo ponašanje obično povezano s odrastanjem i ozbiljnošću, nalazim se zabrinutim za svoj daljnji razvoj. Mogućnost da iz mene postane nekakav čovjek pomnožila se sama sa sobom i postala tako samo negativnom, što već zalazi u opasno područje. Još jedno kvadriranje i bit će pozitivna. - Trebao si biti oprezniji i pribrojiti joj realnu brojku pa bi kvadrat opet bio u skupu C. Mogućnost je varijabilna, u nekom času bi opet bilo isto. Protiv kvadriranja uparenog s varijabilnim komponentama teško da itko može. - Puki izgovor. Kao kad Šuker kaže da nije pročitao što potpisuje. Možda je čovjek nepismen. - A možda samo tolika Hrvatina da ne čita ništa osim glagoljice. Uzgred budi rečeno, ... - Rekao si da ćeš se te frazetine riješiti. Bacio sam ju na zavoju, ali vjetar mi ju je na idućoj okuki uvalio pravo u facu. - Moraš stajati na mjestu kad je vjetrovito i pokušavaš se riješiti letljivih stvari bacanjem. Hvala na tom savjetu. Sigurno će mi u nekom času spasiti život. - Ulažem sto(t)ku da zbilja hoće, ma koliko ti to peglizirao na engleskom. Što ako izgubiš okladu? - Neću imati od koga izgubiti. Usput budi rečeno, ... - I toga si se obećao riješiti. Kome sam to obećao? - Meni. Tih se obećanja najmanje držim. - Ti se uopće ne držiš obećanja. To ide do te mjere da se biti siguran u to da ćeš nešto napraviti samo onda kad pola dana pričaš da to nećeš napraviti. I najmanji nagovještaj da hoćeš skida vjerojatnost događaja s jedinice na neku brojku čijim logaritmiranjem dobiješ negativni broj. Ali jedina smislena vjerojatnost čijim logaritmiranjem nećeš dobiti negativan broj je jedan. - Budimo realni, barem netko je ono s negativnim logaritmom shvatio kao lošu šalu jer da vjerojatnost ne može biti negativna. Ne bi li to zapravo bila vjerojatnost da se dogodi suprotan događaj? - Kako suprotan? Primjerice, vjerojatnost da N. N. ustane iz mrtvih je negativna ako je ovaj živ. - Pričaš gluposti. Ta je vjerojatnost jednostavno nula. Što ako matematičari zbilja imaju negdje i takve račune? - Što ako ti ustvari imaš aluminijske kosti? Budimo realni... - Budimo i racionalni. Iracionalni brojevi su obično zanimljiviji. - I iracionalni ljudi, ali s vremenom postanu naporni. Ja nisam iracionalan. - Naravno, samo se povremeno tako ponašaš i razmišljaš. Vidjevši da sam i dalje u stanju mlatiti praznu slamu, mogu zadovoljno zaključiti današnje blogojavljenje. |
