...in patria sua
04.12.2010., subota
Uopće nisam sumnjao da ću zaboraviti naslov.
|
A zaboravio sam i što sam točno htio pisati. - Nisi. Nisi uopće znao što bi pisao. Ajmo onda crtiće. A kad sam već kod crtića s moralnom poukom, ne mogu ne nepreskočiti sljedeći: Što me odmah vodi do još jedne epizode istog seri jala: Tko tu nađe moralnu pouku, neka mi istu i objasni, a ja ću dotičnoj osobi u zamjenu objasniti kako funkcioniraju žene i kompjuteri. Idući crtić kojeg sam se sjetio zove se Na kraju zemlje. Sad sam već sasvim lijepo otežao učitavanje bloga pa ću prestati s crtićima. I to uprkos praznovjernom strahu od parnih brojki. - Čijem? Onda ne praznovjernom strahu, već umjerenoj nesklonosti. - Čijoj? Onda ne umjerenoj nesklonosti, već sklonosti onim drugim brojkama. - Čijoj, pobogu? Pa nije bilo konotacije u pitanju. Činilo mi se da je. - Izbjegavaš odgovor. U času kad je izbjegavanje odgovora konstantirano, slijedi otvoren rat. - Odi spat. Idem! |

