...in patria sua
11.01.2010., ponedjeljak
O jednom ispitu.
|
Moja mila nacija položila ga je s jedva navučenom dvojkom. Što je vrlo pozitivno, ne samo doslovno, jer ga mnoge padnu. Prošle godine glasao sam za apsolutnog gubitnika. Bilo mi je to unekoliko zabavno. Ove nisam. Jose (oponent El Banditu, eda biste znali pročitati ono lijevo od zagrade) će biti dosadan. U istoj je mjeri mekana postelja dosadna naspram ležaljke od čavala. Tako da mi nije pretjerano krivo. Inače me zanima kako vjerniščad doživljava činjenicu da im je predsjednik otvoreni bezvjernik. - Obrnuto je ovdje u zadnje vrijeme rjeđe. Inače, u tragajućoj zagonetki, tci ili ci zaboravih na još jedno slovo, ali ono je očito jer ide prije onog koje se vidi. Dobro utabanim misaonim putem misao o rebusima koje mi se ne da crtati vodi me do željom da nekako prestanem postojati. Naravno, po tom pitanju nemam nikakve namjere išta učiniti. Samo mi se ne da štoliveć. - To je zato jer si budan skoro devetnaest sati i imaš hrpu zadataka koje si trebao učiniti prošle godine, a i dalje trebaš. Nije samo zato, ali složit ću se. - Toliko si krepan da mi se ne da čak ni prijetiti. Daj barem prstom. - Makni ga prvo od tipkovnice. Kamo? - Pa sebi pred oči. Djeluje bedasto. - Naravno da djeluje bedasto. Pa tvoj je. ovime se smatram uvrijeđenim. Fali ti veliko početno slovo. probaj ti jednim prstom otipnuti veliko slovo. - Bez problema. kako samo Caps Lock, idiote. dovoljno da se kompletan lik osjeti blesavim. - O da. Vraćam se dvjema rukama. Ovo s prstima mi malko sporo. - Mi da smo spori? Samo sporo tipkate svaki za sebe. - Zajedno nam zato ide puno bolje. Ipak bih volio da taj eksperiment ostane tek eksperimentom. - Voli ti što hoćeš, proglašavamo štrajk! A ako vam obećam besplatne vikende u nosnicama? - Strašna ponuda. Pri... ne može. Ako budu i produženi? ajde Onda mogu očekivati od vas da tipkate skupa s ostalim prstima? - Dogovoreno. I zatim su živjeli sretno i zadovoljno do kraja bezočno kupljenog asocijalnog mira. A onda je otkriveno da neki puno više vremena provode u nosu, dok neki čekaju sa strane i služe tek češanju leđa ili ukupnom dojmu. Pa se sve isposvadilo do sljedećeg na neki način kupljenog socijalnog mira. Sad bi trebala neka rekurzija. - Odi spat! |
