...in patria sua
22.11.2009., nedjelja
Koliko nebitno može biti tko će biti idući precjednik (post s dva okasta i tri gidore)?
 Rebus je prigodan i opisuje kakvim mi se čini bavljenje politikom. Pjesma je o povijesti koja se uporno ponavlja i kod nas vjerojatno skoro misli opet, samo ne tako intenzivno. Ukratko, nude nam se: Lopina, Još Jedna Lopina, Neofašistoid, Kokoš, Ljigavac, Nepatvoreni Idiot, Mali Sin Isto Takvog Oca, Mali Sin Kojeg Je Trebalo Maknuti Skupa S Ocem, Redikul Totalni i Redikul Još Totalniji. Mislim da ima još i jedna Simentalka, ako je skupila potpise. I, naravno, Dechko s Trashnjevke. Tako da nisam baš očaran. No, za razliku od prošlih izbora, kad Suzana, kao ni bilotko drugi, nije imala šansi protiv Vrtećih Se Palčeva, sad je situacija malko kompliciranija i u prvom planu postoji određena gužva. Po mojem sudu, pet-šest ljudi misli da će biti njih dvoje ako ne i Jedan, a bez uporabe ljepila sijamizatorskog. To samo po sebi ne bi bilo problem da ih polovica već sad nije kriminalne naravi. Jerbo, otkako je Navodno Veliki Otac trajno preselio rezidenciju sjeverno od PMF-a, jedine afere vezane za predsjednika jesu one gdje se isti s nekim svađa ili pokuša koga istjerati iz fotelje. Koliko god se sjećam, nije nijednom bilo da se bavio klasičnim gospodarskim kriminalom. Pretpostavljam da nisam previše nerealan kad kažem da bi mi bilo drago da tako i ostane. A da bi tako ostalo, netko će morati pretkraj godine baciti nešto u kutiju. Ustoliči li se neki od Lopina, neke realne razlike i neće biti, ali popušit ćemo simbolički. Kriminal, koji je trenutno u svim zakucima društva, bit će i na vrhu. Za Kokoš navijam iz jednostavnih razloga. Ne sjećam se da je nešto ukrala, a k tomu djeluje kao da misli o tomu što govori. A sad nešto jasnije: ostanete li ove izbore doma, sljedeće desetljeće predsjednik će nam biti Bandić ili Vidošević. Koliko tako nešto može biti zabavno? |
