...in patria sua
17.04.2009., petak
O kukcima općenito i razlici između stihoklepstva i pojezije.
|
Podjela kukaca prema akcijama: Oni koje ubijam isključivo namjerno i oni koje ubijam isključivo slučajno. S tim da se ne sjećam kad sam zadnji put ubio nekog kukca. Otkad nemam buhe i ne trijebim ih s mačaka, ubijam jedino obade, a i to nekad izvedem tako da ih samo ošamutim. S tim da kukca koji se utaplja vadim bez obzira na vrstu. Zabavno mi ih je pratiti kako mokri plaze uza prst. - Nemo vam želi poručiti da se općenito ne bavi ubijanjem kukaca, već ih u pravilu samo promatra i poslikava. Isto tako osjeti nelagodu pred ljudima koji bi kukca ubili. Razumijevanja ima tek za one koji će ubijenu životinjicu i pojesti te tako dati ubojstvu svrhu. A sad o stihovima. Ako vas strefi kakav napadaj ludila te krenete čitati moje rimovane natrkeljotine, možete primijetiti da su zbilja rimovane i da svaki red ima isti broj slogova te da postoji među njima manje ili više očita veza. Te tri stvari su ujedno i sve čime se bavim. Za razliku od pjesnika, ja ne pretačem u riječi misli i emocije. Samo slažem ritmički povezane rime. Nema smisla, nema dubokih poruka, nema aluzija, nema stilskih figura, samo posložene riječi. - Tako bi mogao i kakav konjpjuter. Vjerojatno. A opet, konjpjuteri mogu računati više i bolje od mene, ali opet mi bude zabavno uzeti digitron, olovku i tražiti zanimljive brojeve ili crtati si grafove čudnih funkcija. - Da preteknem obične ljude, ovime ne odaješ sliku mentalno zdrave osobe. |
