...in patria sua
04.02.2009., srijeda
Malo preciznije o tomu gdje mi zapinju zupčanici.
|
Svojedobno je Tesla rekao nešto tipa da ga ne dira toliko to što mu drugi uzimlju ideje koliko to da nemaju vlastitih. Razlog takovom uvjerenju je jednostavan. Do ideja se dolazi razmišljanjem. Ako razmišljate stalno, one iskaču kao mutave i ne postoji pametan razlog zašto bi ih se čuvalo u svojoj mentalnoj jazbini. - Izuzmu li se provjera i sazrijevanje ideja. Svejedno, ideje koje su se pokazale dobrima mogu van. - Ostaje ti onda još i strah da će se u drugim glavama razviti u nešto što tebi nije bilo na kraj pameti, da će biti ukradene ili da će naprosto biti odbačene. Ili nešto peto (o četvrtom da ne govorimo). To nije problem ako mogu smisliti nove. - Mogu roditi još djece, što ako mali pogine. Nije li to već malo bedasto, ideje poređivati s ljudima (koji to tek imaju postati)? - Pa ima sličnosti, nastanu u tebi i razviju se do neke prepoznatljive forme, u nekom času moraju izaći i to često ne bude nimalo ugodno. A vani tek dođu pod pravu paljbu koječega. Pa si misliš da bi bilo bolje ubuduće šutjeti. Sad više nismo na sličnostima. - Praviš se mutav. - Dobro mu ide. - Komunikator toliko loš da ni sam sebe ne razumije najbolje. Slika prva.  - Bojim se da je onima van tvojeg uma potpuno nerazumljiva. Bez brige, ovo je zbilja plitka slika. Poradi svih onih silnih inteligencija koje su psiholozi izmislili kroz zadnjih par desetljeća, zalkjučih da treba naći neki bolji model. Pa sam uveo i apstrakciju. Ona je još gora od inteligencije jer ne koristi zbilja ničemu. No, to me ne sprečava da takvu veličinu uvedem. Apstrakcija nekog područja rada mozga je brojni udio podataka koje mozak mora sam generirati. - Možda bi bilo lakše krenuti od kontraapstrakcije, veličine koja govori koliki je udio obrađenog materijala konkretno sjećanje ili doživljaj. Nema bitne razlike, zbroj im je ionako jedan. Nakon uvog nadasve elegantnog uvođenja nove veličine, jedan par intuitivnih teza koje ne umijem dokazati. - Nada se da će mu nesretni čitatelj vjerovati na riječ. Peza trva: Rad mozga je to naporniji što je apstrakcija bliža jedinici. Vjerojatno to ima veze što se apstrahiranjem podataka dolazi polako i do toga da svijest krene analizirati sebe, a to pak podsjeća na problem s kojim se našao zmij Uroboros. - Još jednom se nada da ćete mu vjerovati. - Ne vjeruje on ni sam sebi. Mozgovne sposobnosti na nekom području ipak najviše ovise o tomu koliko na tom području radite. Dodao bih ipak da svi počnemo s par godina praktički bez apstraktnih promišljanja. - Neki na tomu i ostanu. - To je par godina. Poslije ima par desetljeća da se to izravna. Tedra zuga: Komunikacijske sposobnosti ne traže puno apstrakcije (Općenito bi se moglo reći da je ono gore inteligencijski spektar, a sve one psihologičarske inteligencije se daju rasporediti po tomu koliko je apstraktno njihovo područje, Slično kao što vidljivi dio spektar razlučujemo na boje iako one postoje samo kao naš doživljaj dok su u stvarnosti to tek fotoni različitih valnih duljina). - Ego, ego, ego! - Da pojasnim, nadlik je grozan komunikator, toliko grozan da nije još ni otkrio da su mu ideje ili bedaste ili tuđe, pa onda razvija sliku sebe kao mislioca koji ne stigne komunicirati. Mrzim autoportretiranje. A sad nazad na sliku. Ona bi trebala biti nekakav normalan spektar inteligencije. Crta je obla jer mi se tako sviđalo. Samo sam htio naglasiti da se ljudi u pravilu bave konjkretnim stvarima, dočim im apstrahiranje dođe kao nizozemski nijemcima. Osim ako nisu asocijalni. Onda se vrijeme troši na komunikaciju sa sobom ili sobima pa apstrakcija podivlja.  - Ego, ego, ego! Pregrmjet ću to da opet seruckam. Ovo treba van. Ako mi ne bude sad posječeno, postoji realna opasnost da mi ono nanovlakance kojim se držim za stvarnost pukne. - Jesi siguran da već nije? - Neću sad o energetski povoljnim i nepovoljnim stanjima ter vjerojatnostima istih. Poanta svega ovoga je sljedeća: - Definicijski intermezzo: Opća inteligencija je integral inteligencije kao funkcije apstrakcije. Jednostavnije, površina ispod one krivulje. - Natrag poanti: - Opažanjski intermezzo: Površine ispod krivulja na dva grafa približno su iste. - Natrag poanti. - Intermezzo tek tako, da ne budu dva sama. - A ti bi neki intermezzovski grupnjak? - To je tebi palo na pamet, ne meni. - Konačno poanta: To što se ponekad zabavljam matematičkim zadacima ne isključuje činjenicu da sam mediokritet. Samo sam vrijeme koje obični mediokriteti utroše na komunikaciju protratio na razmišljanje. - I postao filozof-mediokritet. - Čisto da znaš, ima puno takvih. - Jap, poseban si kao jaje koje je kukmasta kokoš snijela prije dvije i pol godine u kokošinjcu. Ono s dva žumanjka? - To je bilo pokraj tebe. |
