...in patria sua
08.11.2008., subota
Dok sam žurno išao do tipkovnice, ideja mi je ispala iz uha i razbila se na svakako manje od tisuću komada jer mi nije trebalo puno da ih skupim i tužno zaključim da se to ne da zalijepiti.
|
(U nekom uredu.) - Vaše ime? - Robert, ali prijatelji me zovu Robi. - Kao što već znate, Roberte, ... Upravo sam u potrazi za biločim listao po bilježnici u koju takve ideje bilježim, ali našao sam da skoro ništa nisam zapisao. Samo sam se sjetio nečega podosta čudnog što sam zapisao jedne noći u neku drugu bilježnicu. Ponoćni očni čapagriz. Kad sam drugo jutro to vidio, bilo mi je jasno da više ne smijem imati ništa za pisanje kad me uhvati san. Snovi mi inače nisu ništa posebno. Linearne kombinacije slika doživljenih za dana, nekolicina arhetipskih ideja koje mi se pojavljuju manje ili više redovito (stara kuća, divovski hotel ili škola u kojoj se redovito izgubim ili samo ne znam kako dođem od mjesta do mjesta, zapravo kombinacija svih zgrada u kojima sam bio; nalaženje nečeg starog i čeprkanje po tomu, uglavnom novaca i knjiga, opet plod doživljenog; ljudi koje poznajem ili ne, a među kojima nikako da se snađem (prije par tjedana me tako jedna kolegica blogopiskinja (koju nisam nikad vidio, pa se tako ni iz sna nemam čega sjećati) nekud vodila, a ja sam se držao za nekakvu živicu ili ogradu sve u strahu da ne padnem u beskonačnu provaliju kraj dugačkog vijugavog puta), opet posljedica oko desetljeća nikakve socijalizacije) i nekolicina nečega za što mislim da mi je baš nastalo u glavi. No, riječi me zbunjuju. - Ne zbunjuju te nimalo. Samo te veseli što ne znaš nikoga tko sanja riječi. Inače ti riječi najvjerojatnije ostaju radi toga što se povremeno zabavljaš vivisekcijom riječi. Ovime je tok misli posječen. Pa ostaje pitanje. Koliko često se po buđenju sjećate riječi iz sna? Budu li one ponekad besmislene? A što je ponoćni očni čapagriz? Po svojoj prilici, to je sitan i nevidljiv demon koji se noću izvlači iz ladica s računima i ide prema svjetlu. Ako vidi koga da nešto gleda ili čita, popne se na njega i uhvati mu se za oko te počne gristi uglove kapaka. Zato vas oči počnu peći ako noći provodite uz kakvu literaturu ili pred monitorom. Sad više ne znam jesam li to odsanjao ili sam izmislio, zaspao i probudio se. |
