...in patria sua
26.11.2008., srijeda
San, mačka, tipkovnica.
|
Nađoh da me ljudi to bolje razumiju što manje govorim. Bit će da je tomu tako jer sam teško probavljivog izričaja. - Da prevedem: često melješ bezveze. Sivkica više nije među živima. Pokoj joj brkovima i repu. Fantazija o nalaženju starih kovanica je obogaćena sobom sa zagonetkama. Nadam se da ću starjeti brzinom kojom odrastam. - Kopiraš nekoga. Znam. - Tek sad znaš. - I pokušavaš se izvući. Samosvijest je nezgodna pojava. - Samo ako se imaš čega sramiti. |
22.11.2008., subota
Što ide na pozornicu? Sedamnaesta točka reći će vam sve.
|
U jeku političkih, financijskih, duhovnih i inih kriza koje drmusaju ovim svijetom jasno je da treba nešto da nas poveže i pomogne nam da opstanemo kakvi jesmo. Zajednički jezik, domovina, vjera, samo su podloga za održanje i opstanak. Potrebno je da ljudi također i žive na sličan način, jedu sličnu hranu, nose sličnu odjeću, slično razmišljaju, zalaze u slične kafane, ... Zato smo osnovali Hrvatsku Tvrtku. Kroz sljedećih par mjeseci otvorit ćemo lanac trgovina opremljenih svime što treba za život našem narodu, a i ponekim manje potrebnim artiklima, ako kriza kome dopusti. Iako je jasno da će ona u svjetlu zakona biti samo jedna od trgovačkih tvrtki, uopće ne sumnjamo da će u ovom narodu uživati osobit ugled. Stoga ćemo vam predstaviti nekoliko posebnih, hrvatskih autohtonih proizvoda koje ćete naći u našim dućanima. Hrvatski list. Naše glasilo koje će Vas informirati o svemu bitnom u Domovini i svijetu. Bez sitne politike i politikanstva, bez žutila, bez laži i podvala. U uvodnom broju možete pročitati zašto će ove novine donijeti revoluciju u Hrvatsko novinarstvo i sve što ste željeli znati, a niste se usudili pitati o našem Premijeru. Hrvatski polubijeli kruh. Osnovna namirnica našeg (a i većine drugih) naroda. Zašto se oslanjati na došljake kad imate domaće? Osim Hrvatskog polubijelog kruha, kod nas možete naći i Hrvatski bijeli kruh, Hrvatski crni kruh, Hrvatsko pecivo, Hvatski talijan, Hrvatski Francuz i mnogo drugih pekarskih proizvoda. Hrvatsko miljeko. Pomuzeno od Hrvatski krava u Hrvatskim štalama, praćeno od livade do tetrapaka uz trostruke provjere kvalitete. Pasterizirano i bakteriološki ispravno. Hrvatski jogurt. Proizveden od najkvalitetnijeg Hrvatskog mlijeka, koje je izmuzeno od... Hrvatski mesni proizvodi. Samo najkvalitetnije meso Hrvatske stoke (sitnog i krupnog zuba), prerađeno u Hrvatskim preradionicama mesa. Toplo Vam preporučamo Hrvatsku mortadelu, Hrvatski parizer, Hrvatske ćevapčiće, Hrvatsku posebnu kobasicu i mnoštvo drugih Hrvatskih mesnih proizvoda. (...) Dođite! U glavi mi je djelovalo bolje. Nezreo tekst ide van jer mi ga se ne da dorađivati. Pretpostavljam da je otprilike svaki stoti gost dokučio o čemu pričam. Ostalima naslov preporučam da slijede. |
12.11.2008., srijeda
7777
|
Toliko sam dana imao prije dva dana. Osmice valjda neću promašiti. Inače sam našao da je daleko ugodnije znati mrvice nego cijele komade istine. Zato pokušavam što više raširiti virus skepticizma. Da ne bude samo meni muka. Našao sam i da pravilno ispaljen podsmijeh djeluje bolje od bilo kakve argumentacije. Uostalom, to je li nešto istina ili ne nema puno veze s time koliko je uvjerljivo. Na bojnom polju memova ne sudi se po istinitosti, nego po uvjerljivosti, a to se pak svodi na upornost. Zato i jesu kojekakva vjerovanja raširena. Nosioci ih iskašljavaju na svakom ćošku. Kao gripu. Pripomena okašnjela vrlo. 7777 dana starosti nužno znači da nikakav rođendan nije u blizini. Za čestitke ipak hvala. Stavit ću ih u tekući dušik donagodinu, pa pustiti da živnu kad budem kvaka kojaliveć. |
08.11.2008., subota
Dok sam žurno išao do tipkovnice, ideja mi je ispala iz uha i razbila se na svakako manje od tisuću komada jer mi nije trebalo puno da ih skupim i tužno zaključim da se to ne da zalijepiti.
|
(U nekom uredu.) - Vaše ime? - Robert, ali prijatelji me zovu Robi. - Kao što već znate, Roberte, ... Upravo sam u potrazi za biločim listao po bilježnici u koju takve ideje bilježim, ali našao sam da skoro ništa nisam zapisao. Samo sam se sjetio nečega podosta čudnog što sam zapisao jedne noći u neku drugu bilježnicu. Ponoćni očni čapagriz. Kad sam drugo jutro to vidio, bilo mi je jasno da više ne smijem imati ništa za pisanje kad me uhvati san. Snovi mi inače nisu ništa posebno. Linearne kombinacije slika doživljenih za dana, nekolicina arhetipskih ideja koje mi se pojavljuju manje ili više redovito (stara kuća, divovski hotel ili škola u kojoj se redovito izgubim ili samo ne znam kako dođem od mjesta do mjesta, zapravo kombinacija svih zgrada u kojima sam bio; nalaženje nečeg starog i čeprkanje po tomu, uglavnom novaca i knjiga, opet plod doživljenog; ljudi koje poznajem ili ne, a među kojima nikako da se snađem (prije par tjedana me tako jedna kolegica blogopiskinja (koju nisam nikad vidio, pa se tako ni iz sna nemam čega sjećati) nekud vodila, a ja sam se držao za nekakvu živicu ili ogradu sve u strahu da ne padnem u beskonačnu provaliju kraj dugačkog vijugavog puta), opet posljedica oko desetljeća nikakve socijalizacije) i nekolicina nečega za što mislim da mi je baš nastalo u glavi. No, riječi me zbunjuju. - Ne zbunjuju te nimalo. Samo te veseli što ne znaš nikoga tko sanja riječi. Inače ti riječi najvjerojatnije ostaju radi toga što se povremeno zabavljaš vivisekcijom riječi. Ovime je tok misli posječen. Pa ostaje pitanje. Koliko često se po buđenju sjećate riječi iz sna? Budu li one ponekad besmislene? A što je ponoćni očni čapagriz? Po svojoj prilici, to je sitan i nevidljiv demon koji se noću izvlači iz ladica s računima i ide prema svjetlu. Ako vidi koga da nešto gleda ili čita, popne se na njega i uhvati mu se za oko te počne gristi uglove kapaka. Zato vas oči počnu peći ako noći provodite uz kakvu literaturu ili pred monitorom. Sad više ne znam jesam li to odsanjao ili sam izmislio, zaspao i probudio se. |
