...in patria sua

24.01.2008., četvrtak

Danas tipkam savršeno svrhovito.

Jučer sam imao hrpu ideja. Završivši lagan i malen posao, bio sam euforičan pa sam natukao hrpetine ideja koje sam u međuvremenu sasvim pozaboravio.
Zato sad nemam što za tipkati. Osim jadikovki kako nemam ideja kad sam pred tipkovnicom.
A imao sam nešto opako.
Pokvareno.
Izopačeno.
Ili mi se barem takvim činilo u času dok sam to smišljao.
Jednom ću popisati sve rečenice (kojih se budem u stanju sjetiti) koje sam trebao reći, a rekao sam nešto drugo ili baš ništa.
Neću danas. Ne mogu se nijedne sjetiti.
A svrhu posta (koju ovaj svakako ima) ostavljam da je se netko domisli.

Ha! Sinulo mi.
Barem nešto.
Pokazat ću da bilo tko može napisati
pjesmu.
samo treba
Razbacati riječi.
Tako da izgleda da je to pisao
Pjesnik,
a ne neki serator.

Shema:
Pukni enter kad te
pukne.

Rizična pripomena.
Svrha očito nije sasvim jasna. A ima je itekako. Nudim besmisleni komad lapora ako se kome hoće prokazati tu svrhu. Ružan je i potpuno beskoristan, ali zato dobro navlači prašinu.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.