...in patria sua

18.01.2008., petak

V(rlo konfuzna priča, nadam se)

Više od sedam pataka galopiralo je galaksijom. Njihovom kraju bližio se put i živo ih je zanimalo kako će to izgledati.
Budući da bi bilo krajnje nepristojno ne razjasniti početak priče, prvo ću to prije negoli krenem dalje.
Patke su se zvale Paško, Puško i Peško. Ostale su više statisti, one četiri će poginuti ili otići iz priče na zanimljive načine, a ostale samo izginuti. Otud brojke i imena. Prve tri patke neću puno mučiti.
Inače, opća je praksa da junaci s imenima ne umiru uopće ili njihova smrt bude strahovito značajna za radnju, oni koji samo jesu tu negdje umiru na manje ili više zanimljive načine dok oni koji nisu čak ni pobrojeni umiru ili ne umiru. Koga briga za njih. (Referenca prva.)
U svakom slučaju, patke su galopirale u V-formaciji jer je to tada bilo u trendu. Poslije će se razviti takozvana S-formacija zbog koje će mnoga jata letjeti ukrug dok će se središnje patke rotirati oko svoje osi primjećujući kako im brzina rotacije ovisi o tome jesu li im krila raširena ili sklopljena.
Zatim pitanje galopiranja. Prvo sam mislio kontrirati pitanjem zašto patke ne bi jahale na konjima, a tome prigovoriti pitanjem kako bi se točno konj kretao Svemirom, što bih pak pobio činjenicom da Pratchettov Smrt uredno jaše po zraku. No, već sam rekao da su patke mahale krilima (zanemarimo sad činjenicu da je to apsolutno beskorisno u Svemiru) pa je galopiranje zapravo opis njihove žurbe. Vratimo se sad činjenici da je galopirajuće mahanje krilima po Svemiru notorna idiotarija. Zato stvari valja malo prizemljiti. Patke i dalje galopiraju Galaksijom, ali primjećuje se razlika. Galaksija je ustvari nekakav kraj na sasvim zemljolikom svijetu u kojem patke kojekud prelijeću. Očito je da to može biti i Zemlja sama, ako zanemarimo ljude s puškama i haubicama prilagođenima patkolovu.
Budući da sam Galaksiju nehotice prerano objasnio, a dalje je sve logično, moram se vratiti priči samoj (vidi se očajnička potreba da konačno završim priču o trideset priča (preostaju mi još dvije iza ove)).
Daklem, više od sedam pataka galopiralo je Galaksijom, a tri od njih zvale su se Paško, Puško i Peško. Jasno je da su to bile prve tri patke V-formacije. Paškovo ime je najjasnije. On je Dalmoš. Puško je zapravo Kvaakkkakccavakkk, ali svi ga zovu nadimkom jer je u mladosti često zajebavao lovce kradući im puške i vješajući iste po bukvama te zovući u pomoć lokalne medvjede kad bi se lovci popeli po pušku (naravno da bi, da ironija bude veća, a i zato da ga sindikat medvjeda ne bi tužio radi nehotičnog uzrokovanja sasvim fizičkih boli, povadio metke i prodao ih žabama za sitne pare). (Referenca druga.) Peško se pak zvao Kvaaaaaaak, baš kao i nekoliko njegove braće koji su zajedno s njim upali u kanalizaciju. (Referenca treća.) Nadimak je zaradio jer je u pubertetu radije zalazio u mračne kanalizacijske kanale napučene štakorima i ljudima nego letao put nebeskih visina, probijao oblake kljunom i fiksao se ispušnim plinovima mlažnjaka.
Druge patke su naprosto bile patke. I letjele su. To jest, galopirale.
A sad ih moram nekako potamaniti.
Da, ne da mi se baš smišljati priču punu uzbudljivih zapleta, fantastičnih obrata i čiste ramboidne akcije.
Uglavnom, u nekom času, jato je doletjelo do gladnog lava. (Vidi taktike.)
- Stoj ili pucam!
- Ratatatatatatatatatattatatattatttaatattattattatatatatattatattatatat.
Zaboravih reći da su patke sa sobom nosile uzije.
- Graaaaaaaa! Brata mi ubiste! Nije da sam ga nešto volio, ali ratatatttattatatattatattatatata.
- Rattattatttatatatatatttatatatatatatttatatattataatattattattattatttataattatatatatatatatatatatattatattatatattaaattatatatatatatata.
Zaboravih reći da ove patke zapravo vole pucati. Nehomogenost a-t-kombinacija proizlazi iz činjenice da su pucale sve patke i to ne u fazi. Pametnom uporabom Fourierovih transformacija dobar će matematičar lako dokučiti koliko je točno bilo pataka tj. koliko ih je najmanje bilo.
Uglavnom, dva lava padoše mrtva (prvi se digao, zbunjen drugom pucnjavom pa pozobao još šaku tanadi). Šest pataka također pade mrtvo. A ostale krenuše dalje. Opreznije. U taj čas iskoči i treći lav.
- Ej ti, majmune, vraćaj me nazad, neću da me ovi manijaci izrešetaju!
To reče i sakrije se u grmlje tako da mu je samo rep virio van i tresao se pritom.
A patke produžiše kao da se ništa zbilo nije, što je iz njihove perspektive savršeno istinito. I dođoše do dikobraza. On je imao ručnu bombu.
Još jedna mala digresija. Strpljivom čitatelju sigurno je upalo u oči to da su patke išle od kopnene životinje do kopnene životinje iako su cijelo vrijeme letjele u V-formaciji. Letjele su nisko, eto.
Dikobraz je čuo pucnjavu i umah odustao od toga da prijeti patkama (nekad je to bila omiljena zabava kopnenih nasilnika i vrste Neoceratodus forsteri, ali onda su patke nabavile uzije pa je čitava stvar postala uzbudljivija i jednokratnija) pa je samo izvadio osigurač, nabrojao u sebi do pet i odletio u zrak jer je bomba bila malo defektna. Jedan njegov zub prošao je kroz jednu patku i uvalio joj skoru smrt od gangrene.
Naravno da je potom izletio dikobrazov brat (isto dikobraz) i priručnim se katapultom odbacio među patke da ručnom bombom raznese sebe i mrskog neprijatelja (zbilja su postale omražene te patke otkad su nabavile uzije). U tome je djelomično uspio jer se zbilja raznio, ali do pataka su opet doletjeli samo zubi uvalivši ovaj put gangrenu čak trima patkama. Dikobrazi rijetko peru zube jer im stalno rastu.
- Graaaaa!
- Kaj bi sad ti?
Pa treći dikobraz, ne?
- Pa ne glasa se tak.
- Skviiiiiii!
Ma, ne znam kako onomatopeizirati dikobraza.
- !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ovaj dikobraz je nijem, mrzi patke i želi osvetiti smrt svoja dva brata iako mu je jasno da su si sami krvi. Stvar je zapravo u tome da si je okrhnuo zub pa je loše volje.
- !$&#$!*%!!!!!!!!
A ti bi isto radije ostao živ?
- !!!!!!!!!!$%&#&
Okaj. Treći dikobraz vratio se mirno u svoju rupu da izučava norvešku gramatiku.
Patke su dotle mirno letjele dalje. Osim što ih je nekoliko gunđalo da će tražiti invalidske mirovine zbog ozljeda na radu. I tako su letjele dok nisu došle do svojega kraja.
I kraja priče jerbo mi se počelo spavati.
Samo ću još dodati reference. (Dodah ih konačno. Sve same tuđe slike.)

Pripomena u pucanju uzijem.
Patke imaju specijalno dizajnirane uzije koji su im namontirani tako da s njima bude ugodno letjeti, a da u isti mah budu dostupni za brzu uporabu. Okidač se stisne kljunom. Dodatna oprema je nišan.
Prilikom pucanja patka odleti parsto metara unazad.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.