...in patria sua
28.11.2007., srijeda
Š(to sad?)
|
- Šit o šit o šit o šit o šit o šit... - Jesam ga zaribao. Bog je gledao na svijet i osjećao istinsku nelgodu. Jedan mali spavanac pretvorio se u malo veći. Odspavao je deset stoljeća. Naravno da se sve to vrijeme nije javljao nikome na Zemlji. Naravno da su ga zato pomalo zaboravili. U početku je sve bilo u redu (Bog može pogledati snimke ako mu zatreba.). Ljudi su bili u strahu od svega. Vjerovali u svašta. Znali ništa. Znanje je bilo rijetko i začinjeno strahom, fantazijom i misterioznošću. Svijet prosječnog čovjeka nije imao više od stotinjak kvadratnih kilometara. No, bez kontrole su se stvari brzo počele mijenjati. Dogme u koje se jedva smjelo sumnjati počele su se rušiti. Prvo su navalili na prirodne zakone. Umjesto da filozofiraju, ljudi su direktno dokazali da je Zemlja okrugla i uništili tako mnoge divne kontrolne priče. Stvari dotad opisivane samo riječima krenuli su definirati nedvosmisleno i za sve raditi pokuse. Jedno vrijeme su ti pokušaji još bili suzbivani, ali bilo ih je naprosto previše. Ako je netko i bio spaljen, njegove misli su ostale i širile se dalje. Više ih nije usporavao strah od Boga. Naravno da nije kad je dotični zaćorio. Oko polovice drugog tisućljeća stvari su se počele ubrzavati. Jednom kad su bile porušene prve prirodoslovne dogme, krenulo se u opće preispitivanje. Matematika je vodila. Iako sama po sebi bezopasna, omogućila je učenjacima da počnu jasnije opisivati pojave i tako rušiti vjeru. Magija se počela povlačiti. Tada je to još išlo polako jer je znanje i dalje bilo ekskluziva. Kaos je došao s kemičarima. Iako isprva više ubojice i cirkusanti nego pravi znanstvenici, počeli su otkrivati kako je građena materija. Otkrili su atome, zakon očuvanja mase, ravnoteže. Otkrili su da se tvari mogu sintetizirati. Otrkili su golemu kemiju ugljikovih spojeva i nazvali ju organskom kemijom. Otkrili su da živa bića nisu ništa više od puno kemije. No, to je bilo kasnije, kad je već bilo prekasno. Ono čime su zakuhali kašu bila je industrija. Slagali su uporabne predmete, kemikalije za daljnje istraživanje, lijekove, čak i hranu. Omogućili su ljudima da žive dulje i ugodnije. Zato su pak ti ljudi imali više vremena. Vremena za razmišljanje. To je još ubrzalo znanost. Svijet se pak počeo pregrađivati u civilizaciju. Ljudi su se razmnožili kao nikada prije. To je opet ubrzalo izgrađivanje civilizacije. Sve to samo po sebi nije problematično. Problem je u dosadi. Sve više ljudi je živote provodilo u nezadovoljstvu. Efikasni načini proizvodnje jesu oni strojni. To pak znači da ljudi ne mogu uživati u svome poslu. Jasno je da će zato masovno biti nesretni. Paralelno s tim, izgubljene su i misterije. Ono što ih je zamijenilo bilo je prozirno. Toliko prozirno da su svi pobornici tih novih misterija automatski poglašeni idiotima ili bolesnicima. Većina opravdano. Ona stara vjera koja se nije mogla mijenjati gotovo je potpuno iščezla. - Moram ju nekako vratiti ili će mi ljudi početi bježati. Već sad imam same botove. Igrači izvana sve više napuštaju svijet. Moram ih nekako privući. A recept već znam. Srednji vijek. Ili bilo što slično. Trebam samo rasturiti civilizaciju. Javiti se ponekome. Izvesti kakvu spačku da ju vide tisuće. - No, prvo moramo razoriti utvrde nevjere. Plan: Iako već drukčiji od onih što su ostavili Afriku, ljudi su agresivna živalj i rado će se potući tek tako. Ekonomija se već pokazala dobrim motivom. Osim toga, pljačkanje slabijih se približava kraju pa će jaki polako početi propadati. Ako zarate u pravi čas, uništenje će biti masovno. Očekuje se nestanak većine ljudi i tehnologije i znanja. Mitovi mogu opet početi rasti. Serija prirodnih katastrofa bit će dobra podloga za Veliki potop 2.0 Prvi rezultati: Ekonomije još uvijek funkcioniraju, ali već se vide napukline. Dobro je da se one skrivaju i pokrpavaju. Kad stvar pukne, puknut će naširoko. Veliki rat se još ne vidi, ali počelo je formiranje dvaju blokova. - Možda da još malo odspavam dok ne postane zbilja zanimljivo. Opaska: Priča je očajna i vjerojatno predugačka za kratku ideju ispočetka. Možda jednog dana smislim nešto bolje. Ako priča već postoji, bilo bi mi drago da me neki poznavalac iste obavijesti. |
