Vjerojatno opterećena čestim boravcima u bolnicama u posljednjih mjesec dana, usnula sam noćas ovaj neobični san.
U nekoj čudnoj bolnici bez krova i zidova (znalo se da je riječ o bolnici jedino po bolničkim krevetima i bolničaru u bijeloj kuti), noću, na krevet su stavili A. Samog, bez igdje ikoga. Ja sam ga, naravno, prepoznala i došla k njemu, sjela mu na krevet. Ne znam što mu je bilo, ali izgledao je vrlo bolesno. Turnuli su mi pod nos neki papir koji treba potpisati za njega, a kako nigdje nije bilo nikoga njegovoga, malo nevoljko sam ga ipak potpisala ja. Dalje se više ničega ne sjećam osim silne uznemirenosti i straha da će se A. uskoro nešto ružno dogoditi i da je ovo upozorenje. Ne znam što da radim, da mu nešto kažem ili ne? Nazvat ću ga danas čisto da vidim kako je, neću mu prepričavati san, zašto da ga plašim bezveze? |
Studeni 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2005 (1)
Kolovoz 2005 (2)
Svibanj 2005 (5)
Travanj 2005 (3)
Ožujak 2005 (8)
Siječanj 2005 (3)
Prosinac 2004 (14)
Studeni 2004 (9)