ovaj razgovor sa ruskim akademikom Ivanom Fedorovicem Anoskinom nastao je prije mnogo godina ali nikada nije ugledao svijetlost dana. On nije stampan jer se autor bojao reakcija praxis filozofa koji bi vrlo vjerojatno ovaj razgovor shvatili kao atak na njihovu vlastitu filozofsku poziciju. To bi dakako jos vise otezalo autorov ionako tezak polozaj u Hrvatskoj. A isto tako otezao bi polozaj i svim onim iskrenim ljudima koji su u praxis filozofiji vidjeli nepotreban posao stvaranja nepovjerenja Hrvata prema bratskom Ruskom narodu prema kojem danas osjecamo postovanje i solidarnost. Iako je od datuma nastanka ovoga razgovora proteklo jako mnogo vremena to se jos uvijek mogu pronaci oni momenti koji ovaj razgovor hrvatskom citaocu cine interesantnim i dan danas






Razgovor sa IVANOM FEDOROVICEM ANOSKINOM
(Akademija Nauka Sovjetskoga Saveza)




SL
: Htio bih se zahvaliti profesoru Anoskinu sto se odazvao pozivu da razgovaramo o bitnim stvarima. Kada sam razmisljao o mogucem nasem razgovoru onda je prva moja pomisao bila da se ne mozemo drzati jedne prakse da propitujemo samo teoretske postavke onih marksista koji, uvjetno receno,odgovaraju modelu zapadnoga marksizma, dakle one teoreticare koji pripadaju takozvanom zapadnom krugu misljenje. Naravno ovo je tek provizorno, uvjetno razgranicenje. Dalje, danas sam primio vijest i informaciju o demonstraciji americke vojne sile na Granadi. To je drugi razlog i sada je vazno da i o tom aktualnom problemu razgovaramo.Imat cemo prilike i o tome nesto kazati kada budemo dotakli pitanja aktualnih politickih tendencija i dominantnih idejnih kretanja u svijetu i medunarodnoj politici.
Toliko za pocetak uz jos jedan izraz zahvalnosti za nas danasnji susret. Sada bih vam dakako postavio prvo pitanje. Ono je opcega karaktera i dotice neka opca mjesta teorije marksizma. Danas se dosta raspravlja o tome kako je kapitalizam u krizi. Malo tko i sumnja u krizu kapitalistickih privrednih i politickih struktura. Mene sada zanima kako Vi gledate na strukturalnu krizu kasnoga kapitalizma i naravno na krizu socijalizma i marksisticke ideologije?
Anoskin
: Dali je to prvo pitanje?
SL
: Da, to je prvo pitanje.
Anoskin
:U pocetku Vi ste govorili o zapadnom modelu marksizma i ocigledno nekim drugim modelima marksizma, sudeci po svemu.Polazeci od tog stajalista moglo bi se govoriti i o drugim modelima marksizma. Zato bih htio da pocnemo od toga da je marksizam jedinstvena znanost, internacionalna znanost i tu znanost o revolucionarnom preobrazaju svijeta ne mozemo locirati u okvire neke pojedinacne zemlje ili okvire neke zasebne geografske zone. Koliko sam ja navikao da razmisljam o tome marksizam i lenjinizam je znanstveni izraz iskustva revolucionarne borbe radnih ljudi, prije svega radnicke klase i njenih mnogobrojnih saveznika protiv kapitalizma za pobjedu socijalistickog drustva. Ujedno s tim zadacima za socijalni progres sada su neraskidivo povezani zadaci sprecavanja svjetskoga nuklearnoga rata i jacanja opceg mira. Bez rjesavanja ovih zadataka ne moze biti rijeci o socijalnom progresu. Ne samo socijalnom progresu nego i o zivotu svega zivoga na zemlji. Ja smatram da ako govorimo o marksizmu kao o znanstvenom izrazu internacionalnoga iskustva borbe radnicke klase i sirokih masa naroda u svim zemljama, tada ne mozemo govoriti o nekoj krizi marksizma. Moze biti samo rijeci o novoj etapi u razvoju marksizma buduci da se razvija radnicki pokret, demokratski, antiratni, narodnooslobodilacki pokreti, a u zemljama socijalizma pojavljuju se i novi problemi koje ni Marx ni Engels nisu mogli unaprijed predvidjeti. Svi se ti problemi i njihovo rjesavanje u svim krajevima zemaljske kugle moraju odraziti u novim formama marksizma. Zato moze biti rijeci o tome da ce u knjizi marksizma biti napisane nove glave o onim problemima kojih nije bilo u proslosti. Zatim se moze govoriti o tome da neke formule zahtijevaju konkretizaciju: na primjer pitanje drzave u razlicitim stadijima socijalistickoga drustva. Marx i Engelst to nisu mogli detaljno predvidjeti, a te detalje unosi sam zivot. Znaci opce postavke, formulacije koje su nekada oblikovali Marx i Engels konkretiziraju se , preoblikuju u samoj praksi i od same prakse socijalisticke izgradnje. Znaci u tom smislu postojat ce razvoj marksizma.
SL
: Oprostite sto vas prekidam, kada smo vec na ovom problemu krize marksizma, napomenuo bih da je engleski teoreticar Housbaum napisao otprilike ovo: imamo toliko marksizama da jedan drugoga iskljucuju. S obzirom na ovaj nivo konkretizacije o kojem Vi govorite s obzirom na ove nove oblike , forme marksizma, dali je to jos jedna potvrda Housbaumove teze ili je rijec o necemu drugom. Ili ovo pitanje mogu postaviti i na drugaciji nacin: dali je moguce izgraditi jednu jedinstvenu teoriju revolucije koju onda mozemo nazvati marksizmom?
Anoskin
: Nikakvu revoluciju ma gdje se ona dogodila ne mozemo danas u nase vrijeme izolirati od svjetskog revolucionarnog procesa u cjelini. Posljednji dogadaji u Granadi- to je novi dokaz da je klasna, revolucionarna,oslobodilacka pravedna borba trudbenika u takvoj maloj, malobrojnoj zemlji nalazi u zavisnosti od odnosa klasnih snaga u svijetu. A ako jest
onda je pitanje dali je moguce stvoriti neku izoliranu teoriju revolucije. Moze se govoriti samo o nekim specificnim njenim osobinama i da bi se shvatile te specificne osobine svake revolucije to se moze uciniti samo na jedan nacin, jednim putem, ako se te osobine uporede sa osobinama drugih revolucija , osobitostima i kada se izdvoji ono zajednicko sto je zajednicko svim revolucijama. Poneko apsolutizira nacionalne osobitosti ove ili one revolucije, hipertrofira ih , fetisizira ove osobine i na toj osnovi suprotstavlja svoju revoluciju drugim revolucijama. Na toj osnovi nastaje iluzija o nastanku nekog novog marksizma. Moze biti rijeci o primjeni ovih ili onih formula na konkretne historijske uvjete ove ili one zemlje ili na ovaj ili na onaj stadijum revolucionarnoga preobrazaja drustva. I to zato sto danas svjetska praksa odrazava razlicite stadije borbe za demokraciju i socijalni progres, od antikolonijalnih revolucija do zadatka izgradnje razvijenog socijalizma i komunizma. Razni narodi nalaze se na razlicitim stadijima oslobodilackoga pokreta, rjesavaju razlicite zadatke u razlicitim nacionalno-drzavnim, historijskim uvjetima. Samo opce, zajednicka teorija, internacionalna teorija moze obuhvatiti taj proces u cjelini i mora postojati jedinstvena znanost kao sto postoji jedinstvena matematika, jedinstvena fizika ili kemija. I to vrijedi jednako za Europu i za Aziju i za Ameriku.
SL
: Nasa se diskusija priblizava metodoloskim problemima. Ja polazim sada od Lukacsa i drzim da njegove ideje kada je rijec o dijalektici i danas predstavljaju nesto aktualno. Znamo kakva je priroda Lukacseva odnosa spram dijalektike i kakvo je njegovo problematiziranje centralne kategorije dijalektike, naime pojma totaliteta, totaliteta kao cjelokupnosti, sto je kod Hegela jos takoder obuhvaceno pojmom cjeline ili, neka mi se dozvoli jos kazati, i pojmom sve.Ja znam da je povrsno ono misljenje koje pretpostavlja krizu historijskoga materijalizma i da je samo ovo polaziste u krizi. Vjerujem da je moguce iskazati da ono otvara put onome sto se u klasicnoj teoriji marksizma-lenjinizma jos naziva revizionizmom u marksizmu.
Anoskin
: Cesto se cuje termin krize ali da bismo o tome govorili i dali tocan odgovor moramo precizirati smisao. O cemu je konkretno rijec? U kom smislu mozemo govoriti o krizi? U tome da uz pomoc metodologije marksizma danas ne mozemo shvatiti neke pojedinacne pojave i da ih ocjenjujemo. Ili u drugom smislu da postoji neka savrsenija metodologija, neko preciznije odrazavanje socijalne stvarnosti.
SL
: Mislim da treba , ako smo dosljedni inzistirati na dijelaktici.
Anoskin
: Ako Inzistiramo na dijalektici tako da ona bude orude spoznaje onda o kakvoj krizi moze biti rijec. Govornici shvacaju krizu u tako sirokom smislu da pod krizom shvacaju potrebu da se daju odgovori na nove pojave tj. rijec je o tome da se u duhu marksisticke teorije odgovori na nove pojave. Ako postoji takva potreba zasto bismo je karakterizirali kao krizu. Ovo nije prvi put u historiji marksizma da se govori o njegovoj krizi. Marxa su vec vise puta sahranjivali, a on ipak zivi i dalje kao zivot na Zemlji.
SL
: Dali je teza o krizi marksizma posljedica jedne radikalne sumnje u historijsku opravdanost komunistickih i proleterskih pokreta u Europi i svijetu uopce, dakle jedne sumnje u egzistencijsku vrijednost proleterske borbe u klasicnom smislu?
Anoskin
: Ako se slazemo da je dijalektika i dalje orude spoznaje drustvenih pojava u tom slucaju se ne moze govoriti o krizi marksizma. Ako uzmemo osnovni polozaj marksizma, a historijski njemu odgovarajuci karakter kapitalizma i neizbjeznosti zamjene kapitalizma socijalizmom tada je osnovni zakljucak marksizma-lenjinizma dali je on nasao potvrdu u praksi ili ne . Praksa je potvrdila glavni zakljucak marksizma da kapitalizam nije vjecan, da umjesto kapitalisticke formacije dolazi komunisticka. To je glavni zakljucak potvrdio. Osnovna pokretacka snaga tog procesa je radnicka klasa koja je rodena u kapitalizmu. Dali se taj zakljucak potvrdio? Potvrdio se! I mada se na primjer sad u revolucionarni proces ukljucuju nove zemlje npr. Azije i Afrike gdje je medusloj radnicke klase mali i to moze postati , posluziti osnovom za misljenje da vec djeluje ne radnicka klasa vec neke druge narodne mase , tada bi takav zakljucak bio pogresan. Zasto? Zato ako uzmemo u globalnom razmjeru tad i narodnooslobodilacki pokreti u kolonijalnim i polukolonijalnim zemljama izraz su saveza medunarodne radnicke klase i naroda u tim zemljama. Zato ako razmatramo svjetski revolucionarni proces kao jedinstven proces i ovdje se potvrduje osnovna teza marksizma o vodecoj ulozi radnicke klase kako klase koja se ne zaustavlja na medustadijima revolucionarne borbe nego ide dalje , ide ka socijalistickom preobrazaju. Ako ne bi bilo pobjeda radnicke klase u zemljama socijalizma , Sovjetskom Savezu i drugim zemljama i u Jugoslaviji, ako ne bi bilo moguceg radnickog pokreta u kapitalistickim zemljama tada ne bi bilo ni te pomoci koju pruza radnicka klasa tim narodima u borbi za svoju nacionalnu nezavisnost. Zato se historijska misija radnicke klase u suvremenim uvjetima modificira s obzirom na izmjenjene uvjete. A ti se uvjeti nisu izmjenili po planu: s jedne strane radnicka klasa uzima iz ruku burzoazije neke demokratske slobode, a s druge strane burzoazija mijenja svoju taktiku. Burzoazija je iskoristava kao u Oktobarskoj revoluciji i u revolucijama u drugim zemljama. Ona se takoder ukljucuje u revoluciju . Ona mijenja taktiku. Njena se taktika cini rasirenijom, ponekada ide na ustupke. I tako dalje. Nisam sve rekao ali smisao je takav da se uvjeti klasne borbe nisu izmijenili niti je klasna borba iscezla. U tom smislu teze marksizma -lenjinizma nisu izgubile svoj znacaj.
SL:
Dakle prema Vasem misljenju nemoguce je govoriti o istinskoj krizi marksizma unutar marksizma, krizi koja bi mozda mogla najavljivati neke znacajne teoretske zaokrete.
Anoskin:
Takvo je moje misljenje . Marx i Engels su naglasili osnovne proturjecnosti kapitalizma- proturjecnosti rada i kapitala . U suvremenim uvjetima ta proturjecnost u kapitalistickim zemljama i dalje egzistira. Ali ta se proturjecnost razvila u novu formu proturjecnosti- proturjecnost izmedu radnicke klase koja je pobijedila i pristupila izgradnji socijalizma i medunarodnog imperijalizma. I zato suvremene , aktualne dogadaje u svijetu moramo ocjenjivati kroz prizmu tog proturjecja. Proturjecnost radnicke klase i burzoazije slila se u proturjecnost izmedu kapitalizma i socijalizma , izmedu radnicke klase koja je pobijedila i njezinih saveznika i medunarodne burzoazije. I to je osnovna proturjecnost epohe prelaza kapitalizma u socijalizam, a to je, s nase tocke gledista, glavni smisao, glavni sadrzaj epohe. I ako ne shvatimo ovu osnovu, ovu osnovnu proturjecnost tada ne mozemo objasniti smisao mnogih, a mozda i svih medunarodnih zbivanja koja su danas u svijetu aktualni. Osobito kada je rijec o Granadi i dogadajima na Bliskom Istoku i na svim mjestima zemaljske kugle. Svjetska imperijalisticka reakcija hoce da bi sacuvala svoje pozicije zaustaviti socijalisticki proces u svoju korist, a jos bolje,preokrenuti ga u suprotnom smijeru. Tom cilju sluze mnogobrojne stotine vojnopomorskih, vojnoavijacijskih baza unutar Sovjetskog saveza, unutar socijalistickih zemalja duz granica Sovjetskog Saveza. Tom cilju sluze i snage brzog unistavanja koje sluze americkoj administraciji. To se oruzje salje na Bliski Istok, Indijski ocean, u pravcu Kube, U pravcu Nikaragve, Granade. I zato ako ne uzmemo u obzir takve okolnosti nemoguce je shvatiti na primjer ni uvjete ostvarivanja nacionalne nezavisnosti i suvereniteta svakog naroda , svake drzave.




razgovarao:
Zlatan Gavrilović Kovač, prevela Alica Rex