OTOK
OVO JE OTOK
to je moja maketa na bijeloj glini
a ovo je LASER NAD OTOKOM
to je isto koja maketa na bijeloj glini
a ovo je snimak ODOZGO toga istoga OTOKA, moje makete samo pokazuju moj rad na bijeloj glini. I kao što se i ovdje može primijetiti ovaj OTOK nije u centru toga jezera ili mora nego je IZVAN CENTRA . I on mora biti izvan centra kako bi se naglasila EKSCENTRIČNOST ČOVJEKA o kojoj je tako lijepo pisao Helmuth Plessner . A ta ekscentričnost čovjeka proizilazi već iz samoga ŽIVOTA koji je specifično ljudski ali i izvanljudski. Ono što odlikuje život u njegovoj životnosti to je njegov pozicionalni karakter , strukturni sklop kojim se živo biće odnosi prema svojim sferama, okolini ili svijetu. Pozicionalnost života bića, dakle, posvjedočuje njegovu samostalnost u odnosu spram okoline kojoj pripada živo tijelo i to čini fundamentalnu značajku kojom se žive prirodne tvorevine razlikuju od neživih. Ali čovjekova pozicionalnost je zapravo EKSCENTRIČNA i zahvaljujući ekscentričnoj pozicionoj formi njega samoga, čovjeku je omogućena realnost zajedničkog svijeta. Čovjekov specifikum je životnost i to u njezinoj najvišoj ekscentričnoj formi. Eto to bi ukratko bila najvažnija moja misao vezana ua OTOK u pogledu njegovoga ekscentriciteta ZGK
MILION RIJEČI
ponovo "KAMEN" i Ženski akt
ovo je moja poezija objavljena u zbirci Suze od kamena u Zagrebu 2012 godine na digitalnim-knjigama.com. Ovdje se prilaže u pismenome obliku jer je sewen bio mišljenja da je lakše sve pohvatati kada se poezija čita nego kada se izgovara jer ja, dodajem, nisam dobar recitator....pa se sada dostavlja poštovanom čitateljstvu na uvid i ocjenu
KAMEN
tihujem tiho u samoći
plamen misli čelo mi rosi
dok se sjećanja na bijeli kamen
i srce nježno u mekoti
lome kao mala tužna zrcala
što su pod stopala stala
ići mi je dugo tim putom
bez kraja
mogao bih zavoljet novi kamen
ili mi je usnut sječajući se raja
na uska smeđa vrata
pandivjernu, bambus i uteg od olova
svi ti ljudi davni
svi ti ljudi stari
slika su moga bivstva
i svih mojih neproživljenih stvari
kao u slomljenome zrcalu kako rekoh
gdje je pričin kao bivstvo neko
a sjećanje samo trenutak slavni
na ribara i mačku
u popodnevu sto je tihu sjetu
preobrazio u radost djetinju
duž ulica davnih gdje je igra
jedina stvarnost beskraja
mogao bih zavoljet ovaj novi kamen
kao ženu nagu i dobrostivu
koja na mekim grudima ima
veliki mudrosti znamen
i poteći kao bistra hladna voda
što žubori pokraj novoga doma
da nije visokoga neba
u kojem se moj život ogleda
kao slamka salomljena od pamćenja
i pod dubinom potpuna klonuća
grcat pod teškim kamenom istina
koliko ima boli pod ovim vedrinama
zlatan gavrilović kovač
a ovo što slijedi je moja najnovija slika Ženski akt, akrilik na drvetu 60x60 cm
ovo je to isto ali snimljeno bez blica
TAMO GDJE MI JE SRCE
TUGO, TUGO
TK0 TE BUDI RANIM JUTROM?
OSTROVIČKA ULICA U ZAGREBU
ovo je OSTROVIČKA ULICA na Trešnjevci u Zagrebu, to je moja najnovija slika , akrilik na drvu 60x60 cm, u ovoj ulici sam stanovao oko 15 godina, ali je ona danas sasvim drugacija od one koja je bila prije 30 godina kada sam odselio, u to vrijeme tu su bile male obiteljske kucice po malim ulicama koje su jos uvijek svjedočile vrijeme velike poplave 60 tih godina, toga svega više nema a ja se pitam što se dogodilo sa tim ljudima koji su tu živjeli decenijama ...
ovo je to isto ali snimljeno bez blica
