ovo je moja poezija objavljena u zbirci Suze od kamena u Zagrebu 2012 godine na digitalnim-knjigama.com. Ovdje se prilaže u pismenome obliku jer je sewen bio mišljenja da je lakše sve pohvatati kada se poezija čita nego kada se izgovara jer ja, dodajem, nisam dobar recitator....pa se sada dostavlja poštovanom čitateljstvu na uvid i ocjenu
KAMEN
tihujem tiho u samoći
plamen misli čelo mi rosi
dok se sjećanja na bijeli kamen
i srce nježno u mekoti
lome kao mala tužna zrcala
što su pod stopala stala
ići mi je dugo tim putom
bez kraja
mogao bih zavoljet novi kamen
ili mi je usnut sječajući se raja
na uska smeđa vrata
pandivjernu, bambus i uteg od olova
svi ti ljudi davni
svi ti ljudi stari
slika su moga bivstva
i svih mojih neproživljenih stvari
kao u slomljenome zrcalu kako rekoh
gdje je pričin kao bivstvo neko
a sjećanje samo trenutak slavni
na ribara i mačku
u popodnevu sto je tihu sjetu
preobrazio u radost djetinju
duž ulica davnih gdje je igra
jedina stvarnost beskraja
mogao bih zavoljet ovaj novi kamen
kao ženu nagu i dobrostivu
koja na mekim grudima ima
veliki mudrosti znamen
i poteći kao bistra hladna voda
što žubori pokraj novoga doma
da nije visokoga neba
u kojem se moj život ogleda
kao slamka salomljena od pamćenja
i pod dubinom potpuna klonuća
grcat pod teškim kamenom istina
koliko ima boli pod ovim vedrinama
zlatan gavrilović kovač
a ovo što slijedi je moja najnovija slika Ženski akt, akrilik na drvetu 60x60 cm
ovo je to isto ali snimljeno bez blica
Post je objavljen 10.07.2024. u 14:04 sati.