KARAKTERNE OSOBITOSTI AUSTRALACA
Malo sam razmišljao o tim događajima, jer se pokazalo da je njima draže uništiti stabljike koje su davale lijepi mirisni plod, nego da se i drugi ljudi “koriste” njime i ne mogu sasvim precizno reći kakvi su Australci kao ljudi i kakve su njihove karakterne osobine. Pored toga ne bih volio prihvatiti predrasude jedne karakterologije Australaca na način na koji je to kod nas napravio Vladimir Dvorniković sa karakterologijom Jugoslavena, ali je ipak moguće reći par riječi o osobama koje susrećem u Australiji na temelju promatranja i svog osobnog iskustva, a ono mi govori kako Australci nipošto ne vole da uzimate iz njihova đardina. Da bih potkrijepio ovo svoje mišljenje, poslužit ću se sa dva vlastita primjera, jer vjerno svjedoče o karakteru tih ljudi.
Prvi primjer je primjer moje susjede iz Campbeltowna. Ja sam deset godina živio kao stanar lokalnog Housing Trusta u Rome goveu, a posljednje vrijeme prije odlaska dijelio sam backyard sa nekoliko stanara i u tome backyardu bila je jedna lijepa velika marelica koja je za jesenjih dana bila sva žuta kao što je i čitav backyard bio žut od njena opala lišća, ali je ona davala jedan jako lijep i bogat urod pa sam skupljao marelice koje bi pale i od njih sam pravio džem ili bi ih jeo sirove i uživao u slatkoći njena ploda.
Međutim, mojoj susjedi nije bilo drago, da ja tako slobodno uživam plodove marelice koja se stjecajem okolnosti nalazila na njenoj strani vrta, iako je on bio zajednički i ona je jednog dana prepilila tu marelicu, a grane i deblo priredila kao malu ogradu na rubovima tobožnjeg njenog posjeda pa sam tako ja ostao bez marelica, dok je naš zajednički vrt poprimio izgled jednog velikoga rugla, makar je on početno bio sasvim drugačiji.
Drugi primjer je skorašnji primjer iz Ashforda gdje sam živio do prije godinu dana. Moja je susjeda sa lijeve strane svog vrta pri samom dnu imala jedan busen ružmarina i ja bih s vremena na vrijeme za potrebe svoje vlastite kuhinje otkinuo par listića. To je trajalo sve donedavno kad sam primijetio, da je i taj busen ružmarina posječen, vjerojatno iz istih razloga, da se ne koristim onim što nije moje. Malo sam razmišljao o tim događajima, jer se pokazalo, da je njima draže uništiti te stabljike koje su davale lijepi mirisni plod, nego da se i drugi ljudi “koriste” sa njim.
Malo je čudna karakterologija koja Australke smješta tamo gdje je njima i prirodno mjesto, iako se može reći, da nisu usamljene u svijetu koji sigurno nije građen na načelima solidarnosti, ljubavi i skrbi za druge ljude, nego svi ovi momenti bivaju nametnuti kao prisila. Inače, ne bi mogli opstati kao izolirane i sebične individue.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
