< | listopad, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
...
...
Zlatan
SRBIJA OSKARA DAVIČA
- 21:46 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Mislim da je srpski nadrealizam naša porazna činjenica koja najviše govori o tome koliko su nadrealisti visoko cijenili jugoslavenske narode i narodnosti. Neobično su ih visoko cijenili, da čovjek pukne od smijeha! Nadrealizam je nastao u Francuskoj poslije Prvog svjetskog rata, a karakterizira ga pobuna protiv tradicije, ustaljenih navika i običaja, prijezir prema socijalnim normama. To su buntovnici koji su smatrali da socijalni i politički radikalizam mora ići zajedno sa stvaralaštvom i ja mislim, da je ta francuska duhovnost i kultura od Descartesa do Pascala pa onda do Bretona jedna porazna činjenica srpske kulture do dana današnjeg. Što se tiče beogradskih intelektualaca, Nadrealistički pokret se razvijao dvadesetih I tridesetih godina. Tako je 1930. u almanahu „Nemoguće“ trinaest pisaca potpisalo proklamaciju o konstituiranju nadrealističkog pokreta. Bili su to pored ostalih i Oskar Davičo I Koča Popović (pa onda još Marko Ristić, Aleksandar Vučo i ostali). Objavljuju časopis pod imenom „Nadrealizam“ gdje na primjer iznose kritičke primjedbe na skučenost literarnog koncepta socijalne literature. U vrijeme monarhizma u Jugoslaviji neki od tih nadrealista su se uključili u revolucionarni pokret i bili članovi Komunističke partije pa su onda bili zato i uhićeni i osuđeni na robiju kao Davičo, Popović, Dušan Matić i Aleksandar Vučo. Za vrijeme rata aktivno su sudjelovali u NOP kao visoki komandanti, Koča Popović kao komandant armije, a na primjer Oskar Davičo kao kapetan obavještajne službe. Taj je Oskar Davičo napisao je pjesmu imenom „Srbija“. Ona je nastala 1939., ali je objavljena 1950. u knjizi pjesama „Višnja za zidom“ i za nju je stanoviti autor koji se potpisao inicijalima V.B. rekao: „Pesma 'Srbija' zapravo je poema Oskara Daviča te jedno od njegovih najlepših lirskih ostvarenja. Sadrži gotovo sve karakteristike kompozicije i ostvarenja tematike kao i ostale pesme Oskara Daviča, što uključuje i jezičnu formu koja u sebe povlači dosta osobina nadrealizma. Ovde je to slučaj iako je ovo poezija s elementima rodoljublja, a to je vrsta lirike koju je Davičo ostvario nako svoje nadrealističke faze, ali čak ni u ovakvim temema Davičo se posve ne odriče nadrealiza. Primećujemo ga u izrazu, pesničkim slikama, stilskim figurama koje su najčešće simboli i metafore te ideji.“ Dok je stanoviti Boske Kragujevac isto tako zapisao „U pesmi 'Srbija' iskazana je pesnikova duboka povezanost s otadžbinom Srbijom, njegova rodoljubiva osećanja, potpuna poistovećenost i ogromna, nepromenljiva ljubav prema svojoj otadžbini bez obzira na nedostatke koje ona poseduje. Na samom početku pesme jasno se vidi da je pesnik veliki poznavalac Srbije i svih njenih mana, vrlina i tajni. Ponovljenim izrazima, 'ja znam': snažno je naglašena njegova srođenost sa zemljom i svim njenim licima. Srbija sa mnogo lica i mnogo očiju, sa mnogim ustima i mnogim mislima - to je srpski narod različitog statusa, položaja, karaktera i mentaliteta i sada, da se ne bismo zamajavali, ja predlažem da pogledamo tu poemu: SRBIJA „Ja znam sva tvoja lica, svako šta hoće, šta nosi, gledao sam sve tvoje oči, razumem sta kažu, šta kriju. Ja mislim tvoju misao za čelom ti u kosi, ja znam tvoja usta šta ljube, šta piju. Ej, piju od tuge, od znoja, od muke, od noći, od sijerka koji se teško melje. Ja sam u mlinu, sred buke žrvnja, čuo sve tvoje želje i brige tvoje, oj, Srbijo među pesmama među šljivama oj, Srbijo među ljudima na njivama, oj, Srbijo među pesmama, među stadima, oj, Srbijo, pesmo među narodima. Pesmo tužna, meka si milošta što plače kao krv grožđa, kao suza mosta, kao onaj poljubac, onaj miris perja što utka u gugutanje svoje gugutka. Oj, milošto meka, klik si divlje plovke nad jarom iz koje stasa crveni ugalj sunca u zrnu svakog klasa, ali bosa pesmo gluve žalopojke, kad prestaju pesme, kad počinju psovke? Gladna ruke, slepe jadikovke, kad će hajduk bune iz tebe da grune? Psovke i psovke, ej, u čije zdravlje zalud je oranje, zalud je letina? Kletve i kletve, za čije je truplo kravlje nabrekla Mačva od žita, oteklo Pomoravlje, bure u bune, za čije se zube lavlje dimi od mleka ovca i dimi planina, kad Mačva nije sita, kad Mačva nije sita? Kroz mukle lance dana, koža suvonjavih. Svu su je proderali duboki rovovi bora. Od rovovskog rata od zemlje poplavi i skori se lice preko gladi – kora; to lice što nije lice, ti dani što nisu dani, ti dani ranjenih lica, ta lica kao tabani; trnje im ne može ništa i ništa – udari… A svako od tuge za dan kao vek čitav ostari I zbrčka se, oj, Srbijo, među bunama, među šljivama, oj, Srbijo među ljudima na njivama, oj, Srbijo, među pesmama, među brdima, oj, Srbijo, pesmo među narodima. Tužna pesmo, majko stara, brat nam je u taljigama dovukao iz grada kamenu ploču, kamenog dinara, za med našeg znoja, vino našeg rada. A đikaju deca u lazigaćama, pod kosom, u blatu, među svinjama, među patkama, hraniš ih, Srbijo, druže, više prosom, više postom, više bajkama, uspavankama, više gatkama, i pokrivaš ih mrakom što tako teško pada da gnev po cele noći do oblaka pali bunom iz koliba, polja, vinograda, pevajući srcem što sebe ne žali niz sedmu rupu na krajnjoj svirali, oj, Srbijo, među bunama, među šljivama, oj, Srbijo, među ljudima na njivama, oj, Srbijo, među pesmama u grudima, oj, Srbijo, buno među narodima." Oskar Davičo Pa to je Srbija među šljivama, među njivama sa svinjama, među patkama koja hrani ljude više prosom više postom, više bajkama uspavankama, više gatkama i pokrivaš ih mrakom što teško pada i mi sada vidimo kako je ta poezija domoljubna, kako iskazuje ljubav prema otadžbini, kako ističe Davičova rodoljubna osjećanja i ljubav prema svijetu i ljudima, da čovjek pukne od smijeha! Ne treba smetnuti s uma, da je ova poema Oskara Daviča bila obavezno štivo u srednjim školama na primjer u Bosni, ali se tumačila kao duboko rodoljubna poezija. Kakve li ironije! Ja ne bih trebao ništa prigovarati, jer sam poznavao Daviča, ali već u njegovoj kasnijoj životnoj dobi, iako je imao mladu ženu, puno mlađu od njega i sa njom dijete. Povodom njegove smrti ja sam poslao jedan brzojav obitelji Davičo u kojem izražavam svoju duboku sućut i doista sam suosjećao tim više što sam bio suradnik u njegovom časopisu „Dalje“ koji je objavljivan u Sarajevu do njegove smrti 1989. Baš je tih posljednjih njegovih godina ponovo objavljena u tom časopisu i ova njegova poema, ali su mi vremenom stvari postajale jasnije, kako je trajalo ratno stradanje na Balkanu u najnovijem bratoubilačkom ratu to sam dolazio, tijekom tih nevolja, do jasnije spoznaje o uzrocima, razlozima i svrhama toga klanja, jer nema nikakve sumnje, da je moguće racionalno objasniti taj rat bez obzira koliko on mnogima bio samo ono što je Krleža držao, a sa njim i mnogi drugi, „krčmom u kojoj su ugašena sva svijetla“, jer taj najnoviji rat nije, dakako, dokaz našeg primitivizma, naše kulturne zaostalosti, naše nepismenosti, naše duhovne ograničenosti, našeg primitivnog balkanskog čojstva i junaštva, nego je rezultanta opće nesposobnosti političkih lidera, a među njima i Daviča koji su iskazali totalnu nesposobnost i nedoraslost izazovima suvremenoga vremena. Tako se čini da ipak postoje mnogi odgovorni naši faktori koje danas pamtimo po djelu kojeg su ostavili na ruševinama vlastite socijalističke civilizacije. To nije pitanje da li je „narod“ primitivan ili nije, nego je sasvim konkretno pitanje je li vlada sposobna riješiti probleme galopirajuće inflacije i hiperinflacije ili je pak instrument jugoslavenske bande, a među njima i Daviča koji su opljačkali cijelu NBJ, zlato prebacili na privatne račune stranih banaka, a tom tzv. primitivnom narodu, među šljivama, među njivama, među svinjama podijelitli umjesto novca običan papir bez vrijednosti, jer su ljudi stali ratovati, jer su „buna među narodima“ zato što su GLADNI, jer ih Srbija hrani više prosom, više postom i to u socijalističkom poretku za kojeg se i Davičo borio, koji je proklamirao na riječima i na djelu, da je oslobodio ljude bolesti, gladi i rata. Da čovjek puke od smijeha! Ti su naši socijalisti držali jugoslavenske narode i narodnosti GLUPIMA, jer je riječ o „slavenskoj bindi“ kako bi to Koča Popović rekao, mada nam nije sasvim jasno po čemu se ona na primjer razlikuje od francuske. Taj je Popović napisao djelo imena „Hronika lumbaga“ ili „Slavenska binda“ u kojem je zapisao: HRONIKA LUMBAGA ILI SLAVENSKA BINDA „U samoći je lako biti ozbiljan, smrdi ti telo i kaplje podšišana ambicija; lako „lahko-zaljubijen“ prljav si i odvratan, ako nisi šmokljan u društvu lako šaljiv, teško biti ozbiljan, a ne biti smešan; teško biti humoran, a ne biti jeziv, biti humoran i ozbiljan (o ozbiljnosti Andaluskog psa, debela ozbiljnosti Zlatnog doba!) lako biti umoran i ozbiljan od umora, ako ne i izlapeo (drevna samoćo!), lako biti umoran za vreme rata, posle rata usamljen u društvu (o znojava pešadijo!), ali teško, teško. Prevrnule se reči.“ Pa je tako ishlapio iz njega njegov vlastiti „smrad“ pa je sada gospodin iz „bogate trgovačke obitelji“, francuski đak, ministar, komandant koji je skromno za sebe rekao, neposredno pred kraj svoga života: „Da Papa nije Papa, ja bih bio Papa“ koji nikada socijalističku Jugoslaviju i Srbiju nije doživljavao kao svoju domovinu, nego kao kantu za smeće kojom se služi bogata švicarska i francuska gospoda, ali više ne treba trošiti riječi, neka i ovo što je rečeno bude dovoljno. |