OPET O AMY CONEY BARRETT
Taj slučaj preslušavanja sutkinje Barrett u američkom Senatu je interesantan po tome što od nje nismo čuli nikakovo njeno mišljenje o kardinalnim pitanjima koja tište suvremeno američko društvo. Ona nije odgovorila niti na pitanje o jednakosti crne populacije African American koja joj je postavila senatorica Harris niti o Obamacare-u koja pitanja su se provlačila kroz čitavu tu debatu. Interesantno je pitanje sistema zdravstva i medicinskog zbrinjavanja najranjivijih dijelova američkog društva za što se uporno tvrdi, da ga sutkinja Barrett kao članic Vrhovnog suda hoće dovesti u pitanje, ali je on doveden u pitanje već samim inzistiranjem na tzv. free marketu i free market ekonomiji koja, prema Adamu Smithu, kao ''nevidljiva ruka tržišta'' sve dovodi u socijalni sklad i harmoniju. Međutim, individue su na slobodnom tržištu uglavnom nejednake. Tu nema govora o socijalističkoj jednakosti građana niti članova društva, nego se individue definiraju prema ukupnoj moći da na ovaj ili onaj način participiraju u općem dobru i bogatstvu nacije u cjelini. Te individue posjeduju ''kapital'', nekada je on veći, a nekada je on manji, radnici na primjer kao vrijednost imaju isključivo svoj rad i oni, dakle, sa tim svojim kapitalom stupaju na tržište oblikujući ga prema vlastitim htijenjima, nadanjima, projekcijama, snalažljivošću. Tu nema govora o jednakosti članova društva, iako oni formalnopravno svi bivaju jednaki pred zakonom. Uostalom postoji kao načelo i praksa jedna osoba jedan glas koja je na djelu u aktualnim američkim izborima i tu su svi građani jednaki samo što nisu svi građani.
Da to malo pojasnimo! Na tom slobodnom tržištu individue stupaju u međusobne odnose prije svega trgovine i rada, ali za njih vrijedi načelo konkurencije i natjecanja među jedinkama koje već od samog početka nisu jednake, kako rekosmo, nego su određene ''bogatstvom'' koje posjeduju sa tim da na slobodnome tržištu, dakle onom koje je oslobođeno državne regulative, individue bivaju od početka u neravnopravnom odnosu. To dovodi do toga da prostor društva postaje mjestom nadmetanja nejednakih osoba i staleža, između njih otpočinje konkurentska borba u kojoj pobjeđuju samo oni najjači. Drugim riječima, teorije free market ekonomije nisu ništa drugo, nego jedan oblik neodarvinističke teorije i prakse, a nju imamo u suvremenim društvima isto kao što smo je imali i u Hitlerovom nacizmu. Međutim, postoje na tome free marketu i ''slabe individue'' koje propadaju zahvaljujući kapitalskoj logici, ali koje istovremeno iz civilizacijskih razloga trebaju ''preživjeti''. To se obično naziva ''socijalnim dnom ''ili ''socijalnom bijedom'' za koju mnogi misle da je ''suvišna'' kao što je za to najbolji primjer Malthus koji je vidio rat među državama i ograničeno prokreiranje najnižih klasa kao regulatora socijalnog siromaštva, da čovjek pukne od smijeha!
Za njih je u vrijeme Obamine vladavine bio predviđen sustav zdravstene zaštite, tzv. Obamacare, koji je bio dostupan najširim slojevima američkog društva. Sada se, međutim, radi na tome da se taj sistem modificira, da se učini boljim i jeftinijim kako naglašava Trump, ali to nije intencija aktualnog Predsjednika države. To je intencija cijele filozofije free marketa i njena konzekvenca, da preko 20 milijuna njenih građana, a to je oko 10% cjelokupne populacije Amerike, ostane bez sistema socijalne skrbi. To je veliko pitanje naravno, jer su izdaci za zdravstvo u proračunu Amerike neobično veliki, ali je onda moguće da se provode neke restriktivne financijske mjere prema vojsci koja također predstavlja značajan proračunski balast, prema policijskom sistemu države koji je, koliko se vidi, enorman, glomazan, a prilično neefikasan pa onda povećanjem taksa najbogatijim članovima društva koji plutaju u neizmjernom bogatstvu, a bez socijalnog i ekonomskog opravdanja i na neke druge načine kojih vjerojatno još ima.
Sutkinja Barrett nije dotakla ova pitanja niti je dala neke odgovore, ali mislim da je senator Kennedy bio u pravu kad je od nje dobio odgovore da ''nije rasist'', da o tim pitanjima odlučuje Kongres kao najviše zakonodavno tijelo države - koji je svojom pojavom i svojim autoritetom u Senatu pojasnio, da u njenom slučaju nije riječ o smutljivoj osobi koja radi na svoju ruku ili ruku predsjednika Trumpa gdje je ona samo pijun u njegovim rukama, nego da je riječ o osobi iznimnoga integriteta koja svakako zavređuje mjesto u Vrhovnom sudu Amerike.
