NEKE DILEME
slika: internet
Mi smo se u ovom našem bavljenju raznim metafizičkim problemima našli pred jednom dilemom, a ta je pitanje teleologijske uredbe našeg svijeta i svjetske građevine kao sistema svrha gdje bi prema Kantu čovjek bio krajnja svrha kojoj je cijela priroda teleologijski podređena, jer ima mnogo slučajeva u našem kozmosu koji ne odgovaraju planu savršenstva i koje ne možemo razumjeti odnosnim razmišljanjima. Treba, dakle, računati i na aktualnost kozmičkih slučajeva i prirodnih katastrofa gdje se ne pokazuje jasnog traga organizacije, nego samo djelovanje pukog mehanizma sirove materije zbog koje kao i kraj promjenjivosti nekih prosto slučajnih svršnih formi i odnosa nema razloga, da se zaključi neki razumni začetnik pa onda ne bi bilo povoda ni za neku fizičku teleologiju.
Mi se pitamo, da li se entropija u kozmosu tijekom vremena uvečavala ili smanjivala? To je važno stoga, jer je stanje svjetske građevine prema Kantu bilo stanje od krajnjega kaosa i nereda prema solarnom sistemu kojeg danas poznajemo pa Kant kaže:
“Zamišljam materiju cijelog svijeta u općoj raspršenosti i činim iz nje potpuni kaos. Vidim da se po zaključenim zakonima atrakcije oblikuje građa i da se odbijanjem modificira njezino kretanje. Osjećam zadovoljstvo, bez pomoći samovoljnih izmišljotina, vidjeti kako se, povodom zaključenih zakona kretanja, proizvodi dobro uređena cjelina koja izgleda toliko slična onom svjetskom sistemu kojeg imamo pred očima, da se ne mogu oteti to smatrati istim.”
(Predgovor, ''Teorija neba'')
Postavlja se pitanje, da li se prema Kantovoj hipotezi entropija uvećala ili smanjila, ako pođemo od definicije entropije kako je to termodinamička veličina koja opisuje stupanj nereda i ona jest funkcija stanja što znači, da ovisi o konačnom i početnom stanju Sistema i može imati pozitivnu i negativnu vrijednost.
Dakle, da li taj sistem podrazumijeva kako je vremenom entropija rasla ili se pak smanjivala imajući pri tome na umu…
”… fizikalni problem difuzije kao primjer kojoj je definicija, da predstavlja spontani transport materije ili energije pod utjecajem iz jedne zone više u zonu niže energije ili koncentracije i onda se obično govori, da je difuzija kao i mnogi drugi spontani procesi entropijski vođen proces u kojem se energija ili materija uniformno raspoređuje u raspoloživom prostoru podižući time entropiju Sistema. “
Međutim, nama se čini kako se prema Kantovim navodima entropija Sistema smanjuje do stanja totalne ravnoteže ili toplinske smrti kozmosa. To je hipoteza o završnom stupnju našeg kozmosa koji nastaje izjednačavanjem svih temperatura i temperaturnih razlika u termodinamički zatvorenom sistemu. Prema drugom zakonu termodinamike entropija sistema postala bi maksimalna, a raspoloživa energija minimalna ili bi zbog izjednačavanja temperature posve iščezla.
Ako je stanje u našem solarnom sistemu bilo stanje velike aktivnosti tako, da su i danas vidljivi tragovi u teškom procesu krateriranja planeta ili njihovih satelita slično gibanju čestica idealnog plina koje zavisi od prosječne kinetičke energije molekula, dakle, ako je početno stanje bilo stanje izuzetne aktivnosti, a danas manje više podnošljivo, postavlja se pitanje da li je entropija toga Sistema rasla ili je pak sa vremenom opadala.
Složili smo se, da je entropija veličina koja opisuje stupanj nereda u nekom sistemu i nama se čini, da je odgovor na ovo pitanje kako se vremenom stanje nereda smanjivalo do stanja ravnoteže ili potpunog iščezavanja nereda i konačnog stanja općeg svjetskog mira. Prema tome, to još uvijek nije “smrt” ili konačni “kraj” našeg solarnog sistema ili pak kozmosa u cjelini, nego jedno novo stanje u kojem nema kretanja, već sve počiva u beskonačnom miru svih stvari - do ponovnog rađanja prema istini o vječnom povratku istog.
Tako nekako razmišljajući dolazimo do nekih jednostavnih i banalnih istina, da je kraj našeg kozmosa bilo da je on shvaćen kao ''toplinska smrt'' ili kao ''praznina'' koja ostaje na kraju i možda još neka zračenja, dakle, da se ona razlikuje od našeg poimanja finalnog stanja kao stanja potpunog mira stvari koje traje do ponovnog rađanja u vječnom kozmičkom povratku istog.
