slika: internet

Ne bih sada mnogo debatirao o „Stvaralačkoj evoluciji“ Henrija Bergsona koja je svakako jedno od najvrijednijih filozofskih djela 20. stoljeća u uskoj svezi sa nekim jako važnim metafizičkim i biološkim temama. Htio bih samo podsjetiti cijenjeno hrvatsko čitateljstvo, da je on smatrao kako je evolucija na planetu Zemlja išla u dva kardinalna pravca: jedan pravac razvoja inteligencije, a drugi pravac razvoja instikata. Ukoliko se poslužimo ovom njegovom knjigom izdanom na engleskom jeziku 2008. godine kao „Creative Evolution“, onda možemo čitati na stranici 134. sljedeće:

„So, by different ways, we are led to the same conclusion. The evolution of the arthropods reaches its culminating point in the insect, and in particular in the hymenoptera, as that of the vertebrates in man. Now, since instinct is nowhere so developed as in the insect world, and in no group of insects so marvelously as in the hymenoptera, it may be said that the whole evolution of the animal kingdom, apart from retrogressions towards vegetative life, has taken place on two divergent paths, one of which led to instinct and the other to intelligence.“
(drugi dio, str 134)

Znači, evolucija je išla u dva kardinalna smijera: jedan smijer razvoja insekata, a drugi u pravcu homo sapiencea i on onda razmatra značajke razlikovanja inteligencije i instikata. Inteligencija je, na primjer, sposobnost izrade oruđa pa on kaže:

„In short, intelligence, considered in what seems to be its original feature, is the faculty of manufacturing artificial objects, especially tools to make tools, and of indefinitely varying the manufacture.“
(str. 138)

...a razlika u odnosu na instinkte je sljedeća:

„Thus, if we consider only those typical cases in which the complete triumph of intelligence and of instinct is seen, we find this essential difference between them: instinct perfected is a faculty of using and even of constructing organized instruments; intelligence perfected is the faculty of making and using unorganized instruments.“
(str. 139)

... ili kraće:

„Let us adopt then words sanctioned by usage, and give the distinction between intelligence and instinct this more precise formula: Intelligence, in so far as it is innate, is the knowledge of a form; instinct implies the knowledge of a matter.“
(str.148)

Za našu problematiku jako je važno stajalište Bergsona kojega je izrazio na stranici 156, da je intelekt karakteriziran dekompozicijom primjereno svakom zakonu i rekompozicijom u bilo koji sistem ili raspadanju primjereno bilo kojem zakonu i ponovnom sastavljanju u bilo koji sistem.

„Suffice it to say that the intellect is characterized by the unlimited power of decomposing according to any law and of recomposing into any system.“
(str. 156)

Odatle njegovo uvjerenje, da je čovjekova velika snaga upravo u adaptaciji i prilagodbi bilo kojim uvjetima:

„If, now, we should wish to express this in terms of finality, we should have to say that consciousness, after having been obliged, in order to set itself free, to divide organization into two complementary parts, vegetables on one hand and animals on the other, has sought an issue in the double direction of instinct and of intelligence. It has not found it with instinct, and it has not obtained it on the side of intelligence except by a sudden leap from the animal to man. So that, in the last analysis, man might be considered the reason for the existence of the entire organization of life on our planet.“
(str.185)

Općenito mislim, da je u tome i najveći problem čovjeka i to s obzirom na sposobnost adaptacije i čovjekovog preživljavanja u uvjetima krajnjih ekstrema kakav je na primjer ekstrem klimatskih ritmova koji se prema Milankoviću smjenjuju od interglacijanog doba do doba velikih hladnoća koji mogu biti 100 tisuća godina dugi. Odatle pitanje o našoj adaptaciji s obzirom na buduća događanja, ali i s obzirom na moguća buduća događanja kakvo je na primjer mogući slučaj gubitka stakleničkog efekta gdje je površina Zemlje bila smrznuta tijekom 10 do 100 milijuna godina.

„Zemljina orbita nalazi se izvan područja u kojem je dovoljno toplo da bi se održala tečna voda. Bez malog efekta staklenika koji zadržava toplotu u atmosferi, voda na Zemlji bi se zaledila. Paleontološki nalazi upućuju na razdoblje u Zemljinoj historiji u kojem je privremeno nestao efekt staklenika, a površina se smrznula tokom 10 do 100 milijuna godina.“

Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73°C, a to su uvjeti koji danas uglavnom vladaju na Antarktiku u zimskom period kada temperature prelaze minus 600 stupnjeva.

Kada kažemo, da je Zemlja u određenim periodima ostala bez stakleničkog efekta, onda trebamo doista znati što to znači ostati bez stakleničkoga efekta.

„Staklenički efekt, staklenički učinak, efekt staklenika ili učinak staklenika je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva Zemljine atmosfere selektivnim propuštanjem toplinskog zračenja: atmosfera propušta velik postotak vidljive Sunčeve svjetlosti koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama vodene pare, ugljikovog dioksida, te u manjoj mjeri nekih drugih plinova (klorofluorougljici, metan i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji.’’

... a to znači, da bi planet Zemlja naprosto ostao bez svoje atmosfere, a to znači i sav životinjski svijet koji ovisi od kisika i koji udiše kisik. Prema jednoj definiciji životinje se, a to znači i homo sapience specifično razlikuju od ostalih živih bića po tome što dišu:

„Životinje su živa bića koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom, nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima, a za disanje trebaju kisik.’’

Insekti također dišu i zahtijevaju kisik za disanje pa su prema jednoj definiciji oni specifični po tome da je:

„Tijelo svih kukaca izgrađeno je od hitina, koji može biti krut (čvrsti dijelovi) ili elastičan (povezivanje čvrstih dijelova). Jasno je podijeljeno na 3 osnovna dijela: glavu (Caput), prsište (Thorax) i zadak (Abdomen). Na oklopu se razlikuje leđna strana (dorzalna), trbušna strana (ventralna), te bočne strane (pleuralne). Svaki dio hitinskog vanjskog oklopa sastoji se od pojedinačnih sraslih koutića: leđnih pločica (tergiti), trbušnih pločica (sterniti) i bočnih pločica (pleuriti). Otvori kroz koje kukci dišu (stigme) otvaraju se bočno, te u tijelu prelaze u gusti kapilarni splet dišnih cjevčica traheja pomoću kojih kukci dišu, a broj traheja jako varira od vrste do vrste.“

Prema ovim karakterističnim osobinama insekata i homo sapiencea kao i prema budućem klimatskom scenariju na planetu Zemlja kao i prema mogućim zemaljskim scenarijima, teško bismo se složili sa Bergsonom da „The intellect is characterized by the unlimited power of decomposing according to any law and of recomposing into any system.“
(str. 156)

Ukoliko evolucijski razvoj nije išao u pravcu razvoja intelekta i instikata kao što to pokazuju mogući scenariji na planetu Zemlji sa insektima kao i sa homo sapienceom pitamo se je li moguće na ovo pitanje pozitivno odgovoriti i na taj način otkriti jednu šansu za čitav biološki život na planetu Zemlja?

Odgovor smo pronašli u činjenici, da je evolucijski razvoj išao u pravcu razvoja vrste riba, jer mogu preživjeti na ekstermnim uvjetima na dubinama od 8000 metara i pod pritiscima od 800 atmosfera, iako se sve do nedavno činilo kako je to posve nemoguće. Kisik za disanje uzimaju iz velikog bogatstva mora baš ovim elementom i to u vremenima velikih hladnoća i mogućih velikih milenijskih perioda kako bi život kao i milijunima godina ranije u ranom razvoju života na Zemlji, ponovno krenuo upravo iz mora.


slika: internet

To su ribe koje žive na dubinama većim od 8000 metara. Ribe se nazvaju pseudoliparis swirei i pripadaju redu škarpinki. Ime su dobile po Herbertu Swireu, časniku broda HMS Challenger koji je prvi otkrio Marijansku brazdu. Prema mojoj teoriji koju sam predstavio poštovanom čitateljstvu evolucija na planeti Zemlji je možda išla u ovom pravcu, dakle, nešto drugačijem, nego što je to na primjer svojevremeno pisao francuski filozof Henri Bergson kada je govorio, da je evolucija išla u dva smjera jedan u pravcu razvoja instikata, a to znači insekata i drugi u pravcu razvoja intelekta, a to znači homo sapiencea. Postoji razlika u našim shvaćanjima s obzirom na budući ishod i moguće buduće ishode na planeti Zemlji kada dolazi do gubitka stakleničkog efekta što je već bila geološka stvarnost Zemlje prije 10 do 100 milijuna godina. Onda se život povukao u mora odakle onda naslućujemo kako je ta stvarnost možda aktualna na satelitima Jupitera kao što su to Ganymed i Callisto, da bi nakon mnogo miliona godina život ponovno krenuo iz mora.