PRIJATELJ
slika: digital artist
Strah me je
što može biti moja sudbina,
zato mi oprosti,
govorim ti kao prijatelj,
jer mi je stalo do Tebe.
Ne bih nikako htio,
da sudbinu gorku
dijelimo na pola
kao da je ona moja
isto što i tvoja,
zato mi oprosti,
jer između jarosti gorske
i tvoga mara
velika je razlika
kao razlika između
neba i vala,
zato mi oprosti
što sam te možda i nehotice
izložio pakosti.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63940
shadow-of-soul, 02.12.2015. 13:54 ''prijatelje ne treba zvati, oni dolaze sami" - ne znam tko je to rekao ili napisao, ali velika životna istina je u tim riječima
shadow-of-soul, 02.12.2017. 09:35 ovi stihovi pričaju o velikoj životnoj istini
shadow-of-soul, 26.09.2019. 10:31 arhiva
Zlatan, 25.09.2019. 00:46 ovo je moja najnovija slika, to je australijski buldog mrav koji je najopasniji mrav na svijetu, od njegovog ugriza moze se umrijeti zahvaljujuci nepovoljnim alergijskim reakcijama
shadow-of-soul, 25.09.2019. 09:41 Zlatane, dobro ste naslikali ovu zvijer :) a ovo je 600.-ti post na vašem blogu, b r a v o ! ! !
Zlatan, 25.09.2019. 18:22 a jest stvarno je zvijer, ima takoder jedna zanimljivost u pogledu ovoga mrava koju sam ja vec spomenuo u svojoj kozmologiji a to je jedan podatak kojega je moguce takoder pronaci u Schopenhaurovoj knjizi Svijet kao volja i predstava, naime ovaj mrav ako se presjece napola onda otpocinje borba svake polovice sa samom sobom dok na koncu ne ugine, Onda je Schopenhauer zakljucio da covjek samome sebi moze biti homo homini lupus
shadow-of-soul, 26.09.2019. 10:38 fascinantno, nisam znala da neka životinja ima takve osobine
ČEKAO SAM TE
slika: digital artist
čekao sam te jako dugo
i dumao da mi je lice drugo
da li bi moje staračke duboke bore
prepoznala kao one drage svoje
čekao sam te jako dugo
a oko mene okupilo se
ljudsko klupko kao da se pita
ima li u tom čekanju ikakvog smisla
čekao sam te nakon toliko ljeta
da te upitam kakva je to bila tvoja životna pjesma
i jesu li te za ruku držali čvrsto
htijući biti sa tobom cijeli život svoj
ili je naprosto sve bila teška obmana
da su ljudi putovali pijani duž perivoja
i jesu li bili kameni međaši
u tvojoj prekomernoj usamljenosti
čekao sam te jako dugo
klateći se umornih nogu
i svojim štapom pridržavao težinu
od staračkih boli svojih gubio svježinu
nisi došla, a ja izgubih nadu i vjeru svoju
postadoh sarhoš osorni i grubi
jer svoju ljubav za vječnost izgubih
nije trajala dugo nego kao tren ružni
bijah kriv i pogrešno zaključih
i svoju krivnju ja sam kao zvijer
na komadiće trg’o i dušu svoju
okaljanu pustu kaznom glupom truo
i moja ljubav osta' uspomena tužna
nikada više ja neću vidjeti svoga druga
http://www.magicus.info/hr/magicus/klub.php?id=12
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
shadow-of-soul, 02.02.2017.
11:32
''čekao sam te nakon toliko ljeta
da te upitam kakva je to bila tvoja životna pjesma
i da li su te za ruku držali čvrsto
htijući biti s tobom cijeli život svoj''
shadow-of-soul, 22.09.2019. 11:43 ... arhiva ...
shadow-of-soul, 17.09.2019. 14:55 baš mi se sviđa
shadow-of-soul, 14.09.2019. 13:27 sviđa mi se... najnovija slika
vasko54, 14.09.2021. 13:16 Bravo Zlatane!
STARA KANCONA
slika: digital art
Napisat ću ti pismu,
o, draga, o moru plavom
i tvom pogledu što sluti visine,
jer ti si kano galeb bili što baš ovoga časa
nježno kliznu na ogradu mosta i kričeć' klikće:
"Ljubim, ljubljah, a tija bi još više".
Ovo su stare kancone o, draga,
što namrije nam povist draga i časna
što danas tek kao neki teški san
prikuje nas za posteju drvenu i tvrdu
i tvrde okove i lance teške
i svo breme stege proklete
na vrat naš, pesti naše
i čanke naše prikuje za svagda
kao da čovječji rod nismo,
nego tek zvijeri bijesne,
što pjene, divljaju i urliču,
a negdje duboko u sebi ćute:
"ja cili san od iluzija satkan,
kano čipka sarena i zlatna
što morske zvizde na jastuke meće".
Napist ću ti pismu,
o, draga, o morima dalekim
i galebima ća pred jugo nemirno klikću
dok gusti oblaci i tama nebom horizont
kao neprozirnim velom prekri,
zar bi gospodstvo,
poput laži i licemjerja
još i banalno tilo biti
i kao da sluti,
da san naš svagdanji
kao kruh naš svagdanji
san naš sanak mirno sniva.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64373
moj-tajni-svijet, 16.03.2015. 19:54 prelijepa kancona, Zlatane...
Peki, 21.03.2015. 16:05 priznajem, rijetko srećem ovako nježan izričaj pjesnika, a onda se pitam, mora li muškarac biti romantik ili je rođenjem u njega utkano osjećajno srce prepuno ljubavi, a da bi stvorilo ispisanu posvetu onoj kojoj je namijenjena... prekrasno Zlatane
shadow-of-soul, 22.01.2017. 13:29 lijepa su to pisma
shadow-of-soul, 11.09.2019. 10:34 Arrhivica
elwa hr, 11.09.2019. 12:35 baš onak postarinski, nice
shadow-of-soul, 10.09.2019. 14:05 okrenut naglavce?
Zlatan, 10.09.2019. 14:13 nije jadranka, sveti petar je tako stvarno razapet, po svojoj zelji koja mu je ispunjena, jer je mislio da nije dovoljno vrijedan da umre kao isus
shadow-of-soul, 10.09.2019. 14:24 @Zlatane, hvala za objašnjenje :)
shadow-of-soul, 09.09.2019. 10:25 kao ljudske marionete
eum, 09.09.2019. 22:21 Ka se snovi ostvare, sve nam je moguće...
DEEP GREEN
slika: digital artist
Razmišljam o tvojim očima, Sonja,
quale sono tue occhi Sonja?
Deep green!
...i moj je otac imao zelene oči
ali to nije dovoljan razlog,
da ih volim
sada kad njega nema,
sada kad nikoga nema,
nego je dan kao pjena morskog vala
što raste na Ponti,
a onda nestane u šupljinama žala.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
shadow-of-soul, 14.11.2017.
15:12
''San je posljednja vijest koju posjedujem od tebe.''
Franz Kafka
moj-tajni-svijet, 08.09.2019. 11:22 arhiva
Zlatan, 06.09.2019. 14:38 ovo je moja najnovija slika
shadow-of-soul, 06.09.2019. 19:13 Baš mi se sviđa! :)
O knjizi “Doktor Živago”, Borisa Pasternaka
Jedan od najslavnijih romana koji nikad nisu tiskani u Sovjetskom Savezu je “Doktor Živago” Borisa Pasternaka iz 1956. godine. Prema ovom romanu snimljen je i Oscarom nagrađen film britanskog režisera Davida Leana zbog kojeg je Pasternak doživio svjetsku slavu i koji mu je pomogao da postane dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1958) .
Prema našem velikom književnom teoretičaru Zdenku Škrebu, veliko je pitanje kako je tako “primitivno pisan roman” doživio, da bude nagrađivan pa je ugledni zagrebački profesor odgovorio kako je to zbog toga, jer su ljudi cijenili informaciju koju su dobili o ruskoj revoluciji o kojoj su znali malo ili gotovo ništa.
Ovaj roman kroz priču Jurija Živaga i njegove Lare govori o promjenama u Rusiji i Sovjetskom Savezu između 1903. i 1939. godine, a u sebi osim romantične priče ljudi koje povezuje ljubav, sadrži i priču intelektualca razočaranog u komunističku revoluciju koji odbija raditi na stvaranju novog socijalističkog društva. Računajući, da njegova knjiga nikada neće ugledati danje svjetlo u Sovjetskom Savezu i ne čekajući odgovor sovjetskog izdavača, Pasternak se pobrinuo da rukopis u ljeto 1956. godine završi kod talijanskog izdavača koji je istovremeno bio član komunističke partije. Na koncu odgovor časopisa “Novi mir” dolazi u rujnu mjesecu i on je prema Pasternakovom očekivanju bio negativan, a službeni razlog za to je bio, da djelo nije napisano u duhu socijalističkog realizma i da slavi individualizam buržuaskog tipa.
Izdavanje romana prvo u Italiji bez obzira na pokušaje zabrane sovjetskog udruženja pisaca, a potom i u ostatku svijeta, donijelo je internacionalnu slavu piscu što će onda nešto kasnije iskoristiti i CIA tiskajući verziju knjige na ruskom jeziku kako bi mogla biti nominirana za Nobelovu nagradu. Na kraju će, protivno svojoj volji, nakon 5 pokušaja dobiti i osvojiti Nobelovu nagradu za književnost za knjigu “Doktor Živago”.
Sama kvaliteta djela i odbijanje sovjetskih izdavača, da ga štampaju u Sovjetskom Savezu dovelo je do raznih kritika u zapadnom svijetu, ali i žestoke rasprave i prebacivanje odgovornosti za cenzuru u sovjetskom društvu književnika. Iako roman “Doktor Živago” neće biti tiskan u Sovjetskom Savezu do posljednjih godina postojanja te države, njegov utjecaj na tadašnju rusku književnost je neupitan pored ostalog, jer je ukazivao na loše strane tadašnje socijalističke cenzure što je svakako omogućilo, da se ona umanji ili ublaži u slijedećim godinama što je bio jedan dugi postepeni proces koji je otpočeo još 1954. godine od Drugog kongresa sovjetskih pisaca.
Jedan instruktivan biografski prikaz života i rada Borisa Pasternaka dao je njegov sin Evgeni Pasternak koji obuhvaća tragične godine od 1930. do 1960., a dostupan je preko engleskog prijevoda Michaela Duncana koji je tiskan u Londonu 1990. godine. Bilo kako bilo, engleski čitatelj drži Borisa Pasternaka jednim od najvećih ruskih pjesnika, autorom jednog od najvećih romana prošlog stoljeća, briljantnim prevoditeljem, kompulzivnim autobiografom, impulsivnim ljubavnikom i hrabrim čovjekom u teškim vremenima tako da je to teško i zamisliti. Ova važna kritička biografija daje jedan ključ za godine Pasternakovog života gdje je on razvio jednostavan stil kojeg će upotrijebiti u realizaciji romana “Doktor Živago”, njegovim posljednjim pjesmama i “Jednom eseju za autobiografiju”. To je, dakle, prvi period kad on iskušava oštro neslaganje oficijelnih krugova koje traje do kraja njegovog života, a koje je bilo posebno intenzivno 1958. godine kad je bio prisiljavan javno se odreći Nobelove nagrade kratko vrijeme nakon što ju je dobio.
Tako je Evgeni Pasternak dao čitateljstvu privilegiju, da prodre u dubinu problematike koja se vezuje za njegovog oca od 1935. godine i Pariške Konferencije pisaca, njegovo odbijanje denuncijacije Maršala Tuhačevskoga u godini 1937., njegovoj podršci Ahmatovoj nakon što su njen sin i njen drugi muž bili uhićeni tijekom Staljinovih čistki i cijelom slučaju koji se vezuje za roman “Doktor Živago”.
Na koncu dolazimo do odgovora kako je Pasternak uspio preživjeti ove godine i pod koju cijenu. Nema nikakve sumnje, da je ova knjiga po svom obilju nepublicirane korespodencije kao i po prijevodu zavidnog broja pjesama i prvih pokušaja sjećanje Evgenija na glavne doprinose Pasternaka koji mogu biti značajni u njegovom daljnjem studiju kao i u ocrtavanju portreta jednog pisca koji je bez svake sumnje ostavio značajne pečate na ruskoj literaturu dvadesetog stoljeća.
napisao: dr Zlatan Gavrilović Kovač
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
''Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora''
''Video prilog – Trailer filma “Doctor Zhivago” (1965)
Doktor Živago je američko-britanski dramski film iz 1965. godine kojeg je režirao David Lean na temelju romana ruskog književnika Borisa Pasternaka. U glavnim su ulogama Omar Sharif i Julie Christie. Film je dobio pet Oscara uključujući i Oscara za najbolju glazbu koju je skladao Maurice Jarre. Radnja filma odvija se za vrijeme velikog preokreta u Rusiji u razdoblju 1905.-1921. u kojem se događaju revolucije 1905. i 1917. i kasniji građanski rat. Priču priprovijeda Jevgraf Živago koji nailazi na djevojku za koju smatra da je kćer njegovog brata Jurija i ljubavnice mu Lare.''
https://digitalne-knjige.com/?p=7366&fbclid=IwAR2V9idjpgeBl0ChxYbz84X0_jW2uQlyaN29FdMA9QrHTQ3C_3fdeumdxb0
Tekst je iz moje 31. knjige "RUSKA ZORA" (ISBN 978-953-8100-43-7)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
shadow-of-soul, 03.09.2019. 11:35 to mi je jedan od najdražih filmova
eum, 03.09.2019. 23:16 Lijepo je još ponešto čuti o vječnom djelu koje je mijenjalo svijet...
shadow-of-soul, 02.09.2019. 17:09 @Zlatane, odlično ste to naslikali!
Zlatan, 02.09.2019. 17:36 trudio sam se shadow
shadow-of-soul, 02.09.2019. 17:37 sve bolje i bolje vam ide
slaven178, 02.09.2019. 21:41 dobar cockot , mesnat lijep
shadow-of-soul, 27.09.2019. 10:33 nova slika