KAKO JE TO BOŠKOVIĆ RAZUMIJEVAO
slika: internet
Ja ne mislim sada jako detaljno razmatrati Boškovićeva stajališta iz njegove „Teorije prirodne filozofije“, ali bih se ovom prilikom nakratko zadržao na njegovim razmatranjima masa i fluidnih i mekih tijela. Pri tome ja u vidu imam „Teoriju prirodne filozofije“ tiskanu u Zzagrebu 1974. godine i to one dijelove koji nose naslov „O masama“ od stranice 111 i „O elastičnosti i mekoći“ od stranice 204.
O MASAMA
U razmatranju masa ono što Boškovića najviše zanima je izvanredna, obilna i korisna svojstva središta gravitacije koja tako reći sama od sebe proizlaze iz njegove „Teorije“ ili ih je njome lako dokazati.
Središte gravitacije dobilo je svoje ime od ravnoteže teških tijela koja je i bila uzrokom proučavanja tog središta. Međutim, ono ne ovisi o gravitaciji već prije pripada masi i on onda postavlja neke poučke pa u jednom od njih kaže (254):
„Odatle je vrlo lako izvesti zajedničku metodu za pronalaženje zajedničkog središta većeg broja masa. Najprije se spoje središta dviju masa i njihova se udaljenost podijeli u obrnutom omjeru masama. Tada se njihovo tako pronađeno središte spoji sa središtem treće mase i udaljenost se podijeli u obrnutom omjeru zbroja prvih masa prema trećoj masi i tako sve dalje. Dapač,e moguće je napose naći središte gravitacije pojedinih skupina od dvije, tri ili deset masa bilo kojim redom, a zatim spojiti skupinu od dvije mase s onom od tri, deset ili više masa i to bilo kojim redom do zajedničkog središta gravitacije cijele mase.“
Ako pak iz Newtonovog poučka proizlazi zakon jednake akcije i reakcije za sve mase tada, ako dvije mase djeluju jedna na drugu, tada će dvije mase djelovati u suprotnim smjerovima, ali njihovo zajedničko središte gravitacije neće biti poremećeno, već će se dobiti samo učinci inercije, a njihovo približavanje ili udaljavanje bit će obrnuto razmjerno njihovim masama. Iz te jednakosti akcija i reakcija posve neposredno proizlaze zakoni sraza tijela i onda Bošković govori o:
„...mekim tijelima nazivamo ona koja se odupiru promjeni oblika ili kompresiji, ali kada su već prignječena nikakvom silom ne nastoje da ponovno zadobiju stari oblik. Elastična tijela su ona koja nastoje zadobiti ponovno izgubljeni oblik.“
(str.125)
I onda razmatra sraz mekih tijela pa zaključuje:
„Po mom mišljenju takav nalet neće nastati neposrednim dodirom već prije nego dođe do dodira uzajamnom odbojnom silom bit će pritisnuti stražnji dijelovi prethodnoga tijela i prednji slijedećega i to pritiskivanje će postati sve veče i veće dok ne dođe do jednakih brzina. Tada će naime prestati daljnje približavanje, a to znači i daljnje pritiskivanje, a jer je riječ o mekim tijelima nakon takva pritiskivanja neće djelovati nikakvom drugom uzajamnom silom, već će se istom brzinom nastaviti gibati dalje.“
...a onda dalje razmatra elastične kugle ii daje mnoštvo formula za savršeno elastična tijela. Ima toga kod Boškovića još jako puno, ali sam se ja zadržao na onim momentima koji su se meni činili najvažnijim.
ELASTIČNA I MEKA TIJELA
‘’Prema tome ono što se obično nazivlje četiri elementa, zemlja, voda, zrak i vatra po mom mišljenju nije ništa drugo, nego različita čvrsta i fluidna tijela sastavljena od istih homogenih točaka različito raspoređenih od kojih, ako se još dalje miješaju, nastaju druga još složenija tijela.’’
(str. 206)
Pa onda govori o oscilacijama, drhtanju, uzburkanosti, prodrmavanju pa onda na primjer kaže, da u
„...masi nastane takva uzburkanost u kojoj za vrlo kratko vrijeme sve točke prijeđu granicu pa se uzajamno udalje ogromnom odbojnom silom i brzinom.“
(str 213)
... i još mnogo drugim njegovih razmišljanja od kojih bih ovom prilikom izdvojio samo jedno:
„Vrlo živu sliku svega toga možemo imati u samoj gravitaciji. Pretpostavimo da se iznad mora diže dosta visoko brdo na čijim se padinama nalazi vrlo velika masa golemog kamenja koje je što se više penjemo, sve manje i manje, dok ne dođemo do vrha gdje će biti najprije sitno kamenje, a onda na samom vrhu sitan pijesak. Pretpostavimo da sve to stoji u nekoj ravnoteži tako da je dovoljna s obzirom na veliki obujam samo neznatna masa pa da se sve to počne kotrljati. Ako mala ptičica na vrhu brda pokrene zrnce pijeska svojom nogom, taj će pijesak pasti i povesti za sobom manje kamenčiće koje će pri spuštanju sa sobom povući veće kamenje, zatim će ono pokrenuti konačno goleme kamene mase. Nastat će rušenje velikih razmjera i veliko gibanje koje će, kada sve to padne u more, pokrenuti i samo more te će u njemu izazvati golemu uzburkanost i goleme valove tako da će snažno gibanje vode dugo trajati.“
(str. 215)
... i Bošković onda zaključuje:
„To je kao neka slika unutarnjih sila koje djeluju onda kada sile počnu beskonačno rasti ako se makar I neznatno promijeni udaljenost.“
(str.216)
Eto, neka toliko bude rečeno o Boškoviću, njegovoj „Teoriji prirodne filozofije“ i planeti Zemlji kao mekom nebeskom tijelu.
