KAKO NISU ZNALE DRUŠTVENI UGOVOR?
slika: internet
Znate, ja neću mnogo sada pričati o našim ratnim prilikama ili neprilikama, jer je već jako puno toga rečeno, ali bih se usput osvrnuo na jedno mišljenje koje je vladalo Hrvatskom toga vremena, a to je da Amerikakoja je hrvatski saveznik u našem Domovinskom ratu, priznaje samo tzv. pravo jačeg i tu ste filozofiju mogli čuti i na našim fakultetima i među našim kumicama i među vozačima ZET-a. Općenito kad gledate nastupe američke savezničke vojske svugdje po svijetu, a pri tom vidim regionalne sukobe od rata u Vijetnamu nadalje, onda vidite demonstraciju te i takve filozofije. Ona je vrlo često u teoretkom smislu povezana sa neodarvinističkim stajalištima o preživljavanju najjačih i najsposobnijih, dok bi slabe jedinke i zajednice trebale naprosto po logici same stvari jednostavno odumrijeti, da čovjek pukne od smijeha.
Istina je međutim nešto drugačija, ukoliko uzmemo u obzir spoznaje zapadne filozofije o konstituciji suvremenih nacija i država i to one spoznaje koje baštinimo od 17. ili 18. stoljeća do danas pa mislim da je tu od presudne važnosti Rusoov „Društveni ugovor“ kojeg su danas kod nas svi zaboravili pa je onda moguće Branku Despotu lamentirati kako čovjek je bez privatnog vlasništva nitko i ništa, jer je tobože čovjek prvenstveno definiran privatnim vlasništvom - kada banalnost stane da mašta.
Ne, čovjek je od doba Rusoa i Kanta definiran svojom slobodnom voljom i vi kada gledate prvu knjigu „Društveog ugovora“ i to treću glavu, onda dolazite do Rusoovog stajališta o Pravu jačega i on kaže otprilike ovo:
„ Najjači nije nikada dovoljno jak da uvijek bude gospodar, ako ne pretvori svoju snagu u pravo, a poslušnost u dužnost. Otuda pravo jačega, pravo koje je prividno primljeno sa podsmjehom, a u biti utvrđeno kao načelo. No hoće li nam se ikada objasniti ta riječ? Snaga je fizička sila, ne vidim nikako kakva pouka može da se izvede iz njenog djelovanja. Ustuknuti pred silom jest akt nužde, a ne volje, to je u najbolju ruku akt mudrosti. U kome smislu bi to moglo biti dužnost?
Kakvo je to pravo koje iščezava kada prestane sila. Ako treba slušati pod prinudom nije potrebno slušati po dužnosti, a ako Nismo prinuđeni slušati nismo na to više ni obvezni. Vidimo, dakle, da ta riječ pravo ništa ne dodaje pojmu sile, ona ovdje baš ništa ne znači. Usvojimo, dakle, da sila ne čini pravo i da smo dužni pokoravati se samo legitimnoj vlasti.“
Vidimo, dakle, kako sila sa pravom ima jako malo veze. Prema tome smiješno je stajalište nekih važnih ljudi u američkoj vojsci koji kažu, da ako se naš Pero potuče sa Amerikancem onda će mu Amerikanac slomiti kičmu, jer je jači. Odatle jedno mišljenje, da se pravo na vladavinu i udruživanje, pravo na red, upravljanje i pokoravanje, na podčinjavanje vlasti, povijesno zasniva na nasilju, na prinudi, osvajanju, privatnom vlasništvu itd. Međutim, opravdanost države Ruso zasniva na principu slobodne volje. Čovjek ima slobodnu volju, jer sloboda predstavlja ono što je kvalitativno u čovjeku. Odreći se svoje slobode znači priznati da nisi čovjek. Ne biti slobodan znači odreći se svih dužnosti i svih prava. Odatle rob nema ni prava ni dužnosti. Znači, treba naći takvu formu društva koje svojom zajedničkom silom uzima u zaštitu i brani u isto vrijeme osobnost svakoga čovjeka i njegovo vlasništvo pri čemu se svaki pojedinac, priključujući se tom društvu, pokorava jedino samom sebi te tako ostaje slobodan.
Rješenje ovog problema predstavlja društveni ugovor koji pretpostavlja takvo društvo gdje je svaki pojedinac u njemu po svojoj volji. Međutim, mnogi su kod nas, na žalost, pristali na ovu primitivnu teoriju o pravu jačeg i na taj način legitimirali stanje totalne naše konfuzije i beznađa za mnoge.
