A bijaše jedared nedavno dosao Jacob kod mene pa mi stanemo razgovarati o njegovom novom motoru.
"A moj Jacob, otpočnem ja, sada bi trebalo da budes malo više pri sebi nego što si dosada bio pa nema onda ja bih sada htio ovo, a možda i ono jer brza vožnja motorom ne trpi dvoumljenja čemu si ti odvajkada sklon. To je pokatkada razlogom da ti stvari ne idu uvijek baš najbolje, nego, sada kada imaš motor svagda moraš biti usredotočen na samu stvar."
"Pa naravno, Zlatan, posve sigurno" potvrdi Jacob.

I mi pregledamo njegov novi motor i, doista, bijaše to jedna jako lijepa mašina, jedan crni Kawasaki ne više od godine dana star.

"Pa, moj Jacob, evo je ova mašina jako lijepa uostalom kao što su bile lijepe sve tvoje mašine, jer mi se nekako čini da ti i ne možeš bez mašina, nego da ti je sve na mašinski način pa čak i tvoj fuck."
"A, Zlatan, nije baš tako, uostalom, ti i sam znaš kako sam ja emotivan i osjetljiv, posebno kada je fuck u pitanju."
"Pa baš ne znam, Jacob, to možda znaju nekoje druge ženskinje, a nekako mi se čini da će ih sada biti i još više, jer svi ovi mladići na motorima za njih djeluju jebežljivo i unekoliko su macho muškarčine."

A Jacobu se svidi ta moja primjedba pa se naglo uspravi, udahne zrak punim plućima tako da se napnu sva njegova rebra pa tako sav napuhan rekne:
"Pa, Zlatan, i jeste nekako da sam ja bliže tim macho muškarčinama."
"A, moj Jacob, doista jesi samo je to jedan jako opasan život i život pun rizika ali, hvala dragome bogecu, karma je do sada svagda bila na tvoj strani."

I mi konačno udemo u moj living room.
"Pa Zlatan što ti radis?" zapita mene Jacob.
"A evo ništa, moj dragi Jacob, nego stalno razmišljam o svojoj prošlosti i svojoj bivšoj domovini i tim tamošnjim ljudima i mogu ti reći, da ja još nemam neki posve definiran pogled na tu državu I te ljude. "
"A, Zlatan, to je normalno jer nitko nema neki posve definiran pogled na svoju domovinu."
"Pa jeste tako posebno, ako dolaziš sa jednog prostora opterećenog bremenom povijesnog nadljeđa, kojem socijalne i političke prilike svijeta i Europe nisu svagda išle na ruku tada je, doista, jako teško imati jedan jednoznačan definiran pogled.

Dakle, teško je razumjeti jedan narod koji je stvorio jednu specifičnu psihologiju tijekom dugog povijesnog vremena vladavine slavenskih tirana kao što je to slučaj sa balkanskim narodima.

I u mome slučaju, ja bih mogao reci da je jako teško razumjeti vlastiti život koji uglavnom bijaše pod cizmom jednog takvog slavenskog tiranina. Ali bih mogao reći i to da je čitav slavenski svijet unekoliko svijet u kojem tiranija jest jedan normalan oblik vladavine kao da se narod već nekako navikao da ne može biti drugačije.

Pa i kod velikog Lenjina gotovo da je isto kako nas podučava Volkogonov jer, kaže on, nije ovdje samo riječ o filozofu, koji se dočepao vlasti pa da je stoga unekoliko oličenje davnašnjih ideala filozofije i politike nego bijaše i tiraninom, jer da je terror, a ponajbolje teror u tajnosti uvjet uspješnosti revolucije. Zamisli to, dragi Jacob."

A Jacob se nasmije pa ce nekako:
"A, Zlatan, tko danas kod nas raspravlja i priča o ovim pitanjima, nitko, samo ja i ti. Nego, znaš što mi pada na pamet? Ovi završeci na imenima kod Rusa kao na primjer zavrseci in , ov!"
"A, dragi Jacob, ja ne mogu sada raspredati rusku gramatiku, jer ta gramatika ima malo veze sa pitanjima njihove politike. Jer dočim je njihova gramatika koliko toliko racionalan sistem i stvar logike u kojoj postoji u sudu i subjekt, i kopula i predikat, do tad je u njihovoj politici kao u svinjcu. Evo, najbolji je primjer taj nesretni Rasputin. To je bio čovjek koji je imao dar hipnotiziranja ljudi i imao je cudnu neobjasnjivu snagu. Na primjer, carevo dijete je bilo nepokretno a on ga u jednom momentu izliječi i ono stade hodati. I tako on postade carev savjetnik. I od onda rusko carstvo stane ići nizbrdo."
"Ma nije moguće, Zlatan, nisam to znao, iako ima jedna rock pjesma iz Amerike koja slavi Rasputina kao velika čovjeka."
"Pa kada ti kažem, bijaše to taman čovjek uzarena prodorna pogleda, on bi tako došao pa bi iskao za žene jer bijaše jako seksualno aktivan."
"Ma nije moguće!" iznenadeno će Jacob.
"Pa kada ti kazem, evo na primjer da sam ja neki Rus, a da si ti ajmo reci moja žena, on bi tako nenajavljeno banuo na vrata pa bi rekao: Hajde Zlatan, miči se moram imat fuck sa tvojom zenom."
A Jacob se na te moje riječi prepadne, jer Jacob uglavnom bijaše mladim čovjekom, kojem mašta bijaše velika pa se naglo digne sa stolice i poviče:
"Ali ja ne želim imati fuck sa Rasputinom."
"Ali Jacob, smirim ga ja, ja to samo govorim hipotetski."

I kada se on smiri ja nastavim:
"Pa vidiš, dragi moj prijatelju, ja općenito mislim da je cijeli sveliki univerzum unekoliko poprište borbe svjetlosti i tame i da se ta borba svjetlosti i tame odigrava i u drustvu, ali i u nama samima. Stoga bi valjalo da smo svagda na strani svjetlosti, tako ja nekako poimam svoje zadaće u svijetu."

A Jacob nakon pazljiva slušanja zaključi: "Pa i ja, Zlatan, definitivno sam na strani svjetlosti."
"Pa to je lijepo čuti, dragi moj prijatelju, jer danas mnogi prakticiraju tamne strane, naime, kao da ih ophrvavaju tamne sile i tamna magija dočim bi nama bio zadatak bijela magija ako tako nekako mogu reći."
"Pa jeste, Zlatan, evo i ja se bavim bijelom magijom" na to će Jacob.
"Ali Jacob’’, navalim ja, ‘’tebi ne treba niti crna niti bijela magija, tebi treba logika i racionalan uvid i duboka koncentracija posebno sada kada voziš svoj motor."

A kada se malo smirih rekoh: "Nego, stvarno ti moram reći, da je tvoj motor doista prekrasan.
"Zlatan, a ti bi mogao na biciklu" nadoda Jacob.
"Dragi moj Jacob, ja sam već i za to star, a osim toga pijem ove silne lijekove od kojih ne smijem operirati nikakvom mašinerijom pa niti biciklom jer su mi refleksi slabi."
"Pa kako to, možda možeš voziti po trotoaru, taj je put manje opasan" uporno nastavi Jacob.
"A sada ću ti, dragi prijatelju, ispričati što mi se jednom desilo vozeći se trotoarom" otpočnem ja, "…dakle, bijaše to u mojoj mladosti i u mome neboderu u samom njegovom prizemlju budne jedna velika samoposluga sva u velikim staklima, a do te staklene samoposluge bijaše jedan krasan strmu put kojim sam se ja spuštao biciklom priličnom brzinom.

I ja htjedoh skrenuti udesno pokraj te staklene samoposluge, ali brzina bijaše velika i da stvar bude još gora upravo tom stranom hodao je jedan čovjek možda samo pola metra od stakala tog dućana i ja se nađem u čudu, jer imadoh samo dvije solucije ili totalno se zbubati u ta stakla ili se zbubati u tog čovjeka, međutim, i u jednom i u drugom slučaju bijaše velika pogibeljnost. I ja nekako intuitivno upravim biciklu, iako on bijaše u velikoj brzini i usmjerim se na takav način da prođem između tih stakala i tog čovjeka kroz prostor možda i manji od pola metra. Zamisli ti to! Tako se ja spasih."

A Jacob se nasmije pa mi stane pričati svoju priču: "A znaš što se meni dogodilo? Ja sam tako jedared vozio svoj bicikl velikom brzinom i stavio sam ruke sebi na leđa. Međutim, naiđem nakon nekog vremena na jednu granu stable, koja bijaše poviše i pomislim kako bih mogao dohvatiti tu granu sa obje ruke i to baš sa biciklom u velikoj brzini. I ja tako i učinim i kada dođoh do te grane, ja se uhvatim za tu granu, ali kako brzina bijaše velika, to me sila kretanja tako zbaci sa bicikla, da padoh na koljena i sva koljena ogulih i sav se razbijem i ugruham. Zamisli ti to. Tako ja prođoh."

A ja se nasmijem pa zaključim: "Eto vidiš, Jacob, da nam svima treba zdrave pameti možda ponajviše. A to vrijedi i u tvom slučaju i dan danas posebno sada kada voziš taj svoj motor."

I mi se tako rastanemo u velikom prijateljstvu.

iz moje knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE izdane 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php