O BAKALARU, O JOŠ JEDNOJ GLUPOSTI
Ne bih mnogo o toj talijanskoj gluposti, ali bih ovom prilikom htio reći par riječi o tome kako nas Talijani doživljavaju u kuhinji. Oni, naime misle, da smo mi totalne budale i ljudi koji nemamo pojma o kuhinji, da je naša hrana jednostavna, siromašna, da je sve na zaprškama i da mi na primjer ne znamo niti bakalar skuhati za Božić pa, prema tome, da nismo pravi kršćani, da nismo pravi katolici.
Da je riječ o notornoj gluposti, neka posluži primjer jedne Talijanke, koja me je propitivala o kuhanju bakalara: ja sam kupovao bakalar za Božić, a ona se namjesti izazivački pa me upita: ‘’a je li vi tučete bakalar sa macolom prije pripremanja’’ kao tobože, mi smo tolike budale pa tučemo suhu ribu drvenom macolom, da bude mekša, da čovjek pukne od smijeha, jer vi, kada i pogledate dalmatinsku kuhinju Dike Marhanović Radica, onda ona i kaže sasvim jasno, da bakalar nije potrebno tući batom, a ako ga se već hoće protući, onda prethodno suhi bakalar treba dan dva namočiti da omekša kao što piše na stranici 67, a na istoj toj stranici kod pripremanja bakalara kao delikatese kaže, da ga se ne smije tuči.
Medutim, ona isto tako ističe, da kod sušene ribe za zimu kao što je to slučaj sa hobotnicom, mi u pripremanju osušene trakove najprije protučemo jednim drvetom, a onda ih operemo u toploj vodi i još močimo u hladnoj, dok ne ih ne pržimo na ulju i u ovim slučajevima naša praksa u kuhinji je bila prilično jasna . Međutim, Talijani se smiju našim navikama kao mi smo notorne budale za razliku od njih, koji su toliki stručnjaci.
Isto tako kao što im nije poznato, da je bakalar za Božić moguće pripremiti i sa mlijekom, međutim neka ovom prilikom bude o tome rečeno samo ovo.
iz moje 23. knjige "Agamemnon"
ISBN 978-953-8054-30-3 za knjigu od NSK RH
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
