KAKO SAM POSTAO IDIOT?
Postoje neki fenomeni u Austaliji koju su nama Hrvatima prilično strani.
Ja bih cijenjeno čitateljstvo portala www.magicus.info upoznao sa jednim takvim australskim fenomenom: negdje prije neki dan uputim se ja gradskim autobusom do svoga sina u posjetu malo sam pogriješio, jer sam izabrao vrijeme nakon posla, dakle, doba najvećih gužvi u gradskom prometu.
Na sjedalicama autobusa predviđenog za invalide sjedilo je nas osmoro putnika od kojih sam ja bio najstariji i uđe na jednoj stanici jedna slijepa djevojka sa psom. Red bi bio u svakom slučaju, da se netko od nas digne toj djevojci i ustupi joj mjesto na sjedištu, ali su svi očekivali da to učinim ja, a ja sam opet smatrao kako ima mlađih, koji su to spremni napraviti i na koncu se jedna djevojka pokraj mene digne i ustupi joj mjesto, dok je djevojka preko puta doviknula, očito misleći na mene: ''Idiot!'', ali je ona i dalje nesmetano nastavila grijati svoju guzicu na mekom sjedištu lokalnog autobusa.
Svi su ljudi u autobusu mislili, da je moja sveta dužnost dignuti toj djevojci, kako bi oni neometano nastavili sa putovanjem, jer je ovdje već stoljećima moda, da migracija ili crnci ili neki drugi, koji nisu ''native'', budu na usluzi kako to Australcima padne na pamet.
Ima, doduše, jako puno komocije u toj filozofiji, samo što ja nekada ne pristajem na njega.
odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
