TEORETSKO RAZMIŠLJANJE O NUDIZMU
slika: internet
Htio sam reći nešto u pogledu tog našeg nudizma, da smo mi u Hrvatskoj imali teoretsko opravdanje za fenomen nudizma koji je kod nas počeo cvjetati negdje početkom '70.-tih godina prošlog stoljeća kao direktna posljedica studenstkih kretanja iz 1968. godine.
Tako je kod nas otkriven Herbert Marcuse kojeg je pokojni Gajo Petrović držao jednim od najvećih mislilaca suvremenog vremena i pri tome se uglavnom mislilo na njegova stajališta iz njegovog rada ''Eros and civilization'' koji je prvi puta tiskanu Americi 195.5 godine. Znači, postojala je na tamošnjim univerzitetima jedna klima slobode erosa, a takva je klima postojala i kod nas pa onda nije čudno kako je Marcuse bio toliko slavljen i hvaljen. Drugo izdanje ove knjige pojavilo se 1966. godine sa jednim političkim uvodom koji je tumačio političke zadatke suvremene filozofije. Riječ je o jednom pokušaju sinteze mišljenja i filozofije Marxa i Freuda gdje je glavna poanta jedan revolt protiv postojećeg socijalnog sistema kapitalizma kako bi otpočela nova stvarnost alternativne budućnosti.
Da čovjek pukne od smijeha!
Međutim, taj je Marcuseov pokušaj njemu donio internacionalnu slavu, jer je istovremeno simultano nastao zajedno sa pokretom za homoseksualno oslobođenje, tzv. gay liberatio , gdje je Freud stavljen u centar moralnog i političkog razmišljanja. Naravno, mi ne želimo sada ulaziti u raspravu koliko je dosljedno interpretiran Freud ili koliko kod Marcusea ima uticaja od strane Heideggera koji je znanstvenu spoznaju u cjelini odbacio kao vulgarnu; želimo samo objasniti taj fenomen kako bismo razumjeli jedanu našu socijalnu stranost turizma na Jadranu gdje se okupacija države više ne vrši tenkovima i topovima, nego kako što to Encesberger uvjerljivo danas govori, putem kulturne invazije gdje se turizam pojavljuje kao sredstvo okupacije jedne države.
Prema Marcuseu, industrijsko društvo postiglo je jako puno tako da je moguće uzeti njegove izvore kako bi čovjek uspostavio ravnotežu s instiktima života koji se razvijaju s one strane težnje prema smrti ion smatra, da je danas borba za život, da je borba za Eros politička borba, jer više ne postoji klasna borba u društvu, nego borba protiv represije nad našim instiktima. Postojeći kapitalistički sistem razvija se drugačije od nerepresivnog društva pa je prema tome Freudovo mišljenje, da je za civilizaciju potrebna represija pogrešno, jer je Eros oslobađajući i produktivan, konstruktivan. U suvremenom društvu postoji konflikt između alijeniranoga rada i Erosa, dok je seks u funkciji kapitalističke moći. Zato on govori o nealijeniranom libidinoznome radu koji može rezultirati nerepresivnom civilizacijom baziranoj na nerepresivnoj sublimaciji. Logos se mora integrirati s Erosom. Logos je ono što upravlja svemirom i postoji opasnost, da logos sa vremenom apsorbira eros, dok u suvremenom društvu biološka represija biva uvećana represijom viška vrijednosti što je rezultat suvremenih tendencija kapitalizma.
Dakle, mi ovdje vidimo kakoje riječ o jednoj slobodi erosa, o jednom oslobođenom erosu koji se razvija nasuprot represivne civilizacije i kako to dosljedno slijedi - tu nema više civilizacije, nego je suvremeno društvo kameno doba, jer što drugo slijedi iz radilkalne kritike rada, kritike znanosti kao vulgarne, iz kritike civilizacije, kritike logosa, nego jedan oslobođeni libido kamenog doba.
Eto to smo dobili od jednog od najvećih mislilaca suvremenoga vremena.
I sada da se vratimo na fenome našega nudizma. Ovaj je fenomen, zahvaljujući Marcuseu, kod nas bio tumačen upravo u ovom svjetlu oslobođenog erosa i što smo dobili od Jadrana, nego opći kupleraj uz ribu na gradelama, stolno vino i svirku lokalnog banda.
To je, dakle, naša turistička ponuda, jer mi izgleda i nismo ništa drugo mogli ponuditi. Da čovjek pukne od smijeha!
