BITAK I KOZMIČKO JAJE
Pa ja kada zamišljam ovaj filozofski pojam BITAK onda ga zamišljam kao veliku crnu KUGLU ili JAJE i to nije ništa neobično ukoliko imamo na umu, da je ovdje pribjegnuto mitskom načinu izražavanja, a ono je produkt fantazije, ono je tvorevina uma koji fantazira, koji bit čini svojim predmetom, ali koji još nema nekog drugog organa, osim osjetnog načina predstavljanja. Tako su na primjer bogovi kod starih Grka u ljudskom obliku i ovdje kao i u mome slučaju izlažu se slike i u isto vrijeme njihovo značenje ili su pak slike u uskoj vezi sa njihovim značenjem.
Slično se događa i u religijama gdje postoji kolebanje između slikovitosti i mišljenja, ali se drži da to još uvijek nije filozofija. Ovo slikovno predstavljanje istina ima pravo na to da predstavlja neku vrstu filozofiranja. Bilo je jako puno filozofa koji su se služili mitskim slikama, da bi svoje filozofe približili fantaziji kako bi se iskazala istina kao što je na primjer slučaj kod Platona za kojeg mnogo vjeruju kako su njegovi mitovi izvrsniji od apstraktnog načina izražavanja i to je kod Platona jedno lijepo izražavanje. Isto tako ideje ili mišljenje se može izraziti u brojevima, crtama, geometrijskim figurama i tu su simboli oni kojima se izlaže neka filozofija ili neko mišljenje.
Ukoliko su nam ove SLIKE BITKA donekle razumljive onda je svakako potrebno, da upozorimo na slučaj starog grčkoga filozofa Parmenida koji je također pokatkad koristio slike u tumačenju svoje filozofije. Kod njega isto imamo slikovitih izlaganja i prema Dielsu ona izgledaju ovako:
‘’A jer ima krajnju granicu, sa svih strana konačno, nalik na masu lijepe okrugle kugle posvuda of središta jednako daleko: potreba nema ovdje i ondje da bude što veće ili što manje nebića nema koje bi priječilo suvislost njemu nema ni bića koje bi bilo tu više a tamo manje of bića, jer sve neokrnjeno postoji: sebi odasvud isto, jednako doseže međe.’’
Diels, Predsokratovci, Parmenid, 7-8, 40-45
Ili na jednom drugom mjestu gdje se izlaže njegovo učenje:
„23.HIPPOL...Iako i Parmenid pretpostavlja da je sve jedinstveno, vječno, nenastalo i kugloliko, (ipak) ni sam ne izmiče shvaćanju mnogih kad kaže da su vatra i zemlja počela svega, zemlja kao materija a vatra kao uzrok i činilac. Za kozmos je rekao da propada, ali nije kazao na koji način. Sam je kazao da je sve vječno, da nije nastalo, da je kugloliko i jednako, da nema u sebi mjesta, da je nepokretno i omeđeno’’
Ibid. 28 (18)23.
Tako je Simplicijus svojevremeno zaključio, da se ne smijemo čuditi ovome, jer je zbog poetskog stava on podržao jednu mitološku fikciju, a Plotin veli da on ’’uspoređuje biće sa kuglom budući da ona sve obuhvaća a mišljenje nije izvan njega već se nalazi u njemu.’’
Pa jest malo neobično, jer se ova slika KUGLE počesto predstavlja sasvim nesvjesno ili kao da je urođena slika, ali tih neobičnosti ima kod starih Grka neobično mnogo i ako ostanemo na Parmenidu, onda sa začuđenosti otkrivamo da je i on razmatrao PRSTENE i to na svoj način kao što smo to mi radili u Kozmologiji zlatnog prstena, jer Simplicijus također otkriva da je ‘’nakon maloga broja stihova opet progovorivši o dvama elementima, zaključuje i ovako opisuje sposobnost stvaranja: ‘’(Prsteni) uži....upravlja svima’’ i on drži da je jedan zajednički uzrok stvaranja boginja stavljena u sredini svega, uzročnica svakog nastanka’’
‘’(Prsten) uži nemješane puni su vatre slijedeći (puni su) noći, gdje dio plamena struji u sredini je boginja koja upravlja svima potpuno, naime, rađanjem mrskim i parenjem vlada šalje na parenje mužjaku ženku, i suprotno opet, mužjaka ženki.’’
Ibid. Parmenid B 12
Pa i je malo čudno, da filozofi I nakon više od 2.500 godina imaju slične ideje i slično doživljavanje BITKA kao velike KUGLE, a nama je još interesantnija činjenica, da se PRSTENI koji se vezuju za ime Kanta i Tesle nalaze također i na popisu pojmova stare grčke filozofije. Pa to nam je usud!
