NAJVEĆA ZVIJEZDA

05.04.2018.


slika: internet

Nakon najvećih objekata u poznatom svemiru mi smo postavili pitanje o najvećoj zvijezdi koja nam je danas poznata imajući na umu, da i kozmičko jaje unekoliko predstavlja veliku zvijezdu pa smo tako naišli na slučaj hipergiganta u Canis Majoris:

‘’VY Canis Majoris (VY CMa) is a red hypergiant star located in the constellation Canis Major. It is one of the largest stars discovered so far and also one of the most luminous of its type. It has a radius varying between 1,420–2,200 solar radii (990,000,000–1.53×109 km; 6.6–10.2 au), corresponding to a volume between 2.9–10.7 billion times bigger than the Sun, and is 17 ± 8 times as massive as the Sun. Located about 1.2 kiloparsecs (3,900 light-years) from Earth, it is too faint to be seen with the naked eye.
VY Canis Majoris is a single star categorized as a semiregular variable with an estimated period of 2,000 days. It has an average density of 5 to 10 mg/m3. If placed at the center of the Solar System, VY Canis Majoris's surface would extend beyond the orbit of Jupiter or Saturn, although there is still considerable variation in estimates of the radius.’’


Znači, ova zvijezda je velika koliko i čitav naš solarni sustav i nema nikakve sumnje, da predstavlja jako veliko nebesko tijelo. Zato mi pretpostavljamo, da je i u počecima stvaranja našeg svemira također kozmičko jaje bilo neobično veliko nebesko tijelo. Ta je zvijezda specifična i po tome, da ima specifično okruženje koje se sastoji od ‘’filamentsa’’ i ‘’arca’’, dakle od svjetlosnih niti i lukova:

‘’VY Canis Majoris is surrounded by an extensive nebula, which contains condensations that were once regarded as companion stars. The nebula has been extensively studied with the aid of the Hubble Space Telescope. It has a complex structure that includes filaments and arcs, which were caused by past eruptions; this structure is similar to that of the nebula surrounding the yellow hypergiant IRC+10420. The similarity has led astronomers to propose that VY CMa will itself become a yellow hypergiant, then a luminous blue variable, and finally a Wolf–Rayet star, if it does not explode as a supernova first. Multiple asymmetric mass loss events are deduced to have occurred within the last 1,000 years. The mass loss is due to strong convection in the tenuous outer layers of the star, associated with magnetic fields. This is similar to the sunspots and coronal ejections of the Sun but on a much larger scale.’’

I ovdje je kao što se vidi taj svjetlosni luk doveden u vezu sa magnetskim poljem sunca. Mi međutim ne možemo, a da ne primjetimo neobičnu sličnost tog svjetlećeg luka sa Teslinom zavojnicom baš onakvom kakvu je lord Kelvin prikazao u Britanskom udruženju u kolovozu 1897. godine. Taj mali i kompaktni instrument, visok samo 8 inča, razvio je snop svijetlosti od dvije kvadratne stope pomoću 25W iz istosmjernog strujnog izvora od 110V. Taj je instrument imao Teslin primarni i sekundarni kondenzator i strujni upravljač. Mi ovim postavljamo tezu, da je VY Canis Majoris zapravo okružena prstenom solarnog materijala poput zavojnice pa onda nije čudno, da se govori o ‘’tenuous outer layers of the star’’, vitkim vanjskim slojevima zvijezde koji su u asocijaciji sa magnetskim poljima zvijezde.

Dakle, nema nikakve sumnje, da u poznatom svemiru postoje objekti neobičnih veličina pa onda slijedi i razumna pretpostavka kako je takvih objekata bilo i u prošlosti. Možda je jedan takav veliki nebeski objekt bilo i naše kozmičko jaje.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.