NAŠ POŠTAR
U Dubrovniku u Pilama sredine 60-tih godina poštari su bili još uvijek onakvi kakvi su bili i za Staroga Dubrovnika.
Tako da ja mogu doista reći,da sam bio sretan u tom pogledu da sam ponešto doživio od toga Staroga Grada, jer već koju godinu kasnije ta se tradicija izgubila.
Naš bi poštar prolazio Tabakarijom negdje oko 9 ili 10 sati izjutra i to svaki dan pa bi prolazeći pokraj kuća izvikivao prezimena onih koji imaju poštu: MUSLADIN; KOVAČ; PRAVEDAN; KRALJ…..
A ukoliko bi se zadesilo da je osoba koja prima poštu na katu odnosno da živi na višim katovima kuće onda je u to vrijeme bila praksa da žena na konopljoj uzici spusti sa prozora mali pleteni košić u kojeg bi poštar stavio pismo.
Kasnije je ona taj košić vukla naviše. Međutim te prakse u Dubrovniku više nema.
iz moje knjige "Dnevnici - 2. dio"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
