SARAJEVSKI DOKTORAT
Ja sam jako ponosan na svoj sarajevski doktorat i ako bi me netko pitao zašto, ja bih odgovorio, da je to Grad koji je u jednom istinskom smislu stjecište velikih kultura i civilizacija i to Grad koji predstavlja najistočniju točku zapadnog europskog kulturnog kruga kao i Grad koji predstavlja najzapadnije mjesto istočne orijentalne matice i to se vidi na samom licu tog grada kod kojeg je moguće naći svo to kulturno i jezično obilje isto kao i hramove svih velikih religija i vjera i to na najužem njegovom području.
Malo tko se u Europi mogao pohvaliti kao što smo se mogli mi, da baš u Sarajevu imamo jezične stručnjake iz aramejskog, perzijskog, turskog, arapskog, starogrčkog, hebrejskog, koji su fundamenat u egzegezi i hermeneutici biblijskog teksta kao i teksta Kur’ana pa onda orijentalnim studijima, islamskim studijima usporedo sa zapadnom filozofijom i znanosću. Malo tko!
Uz naravno takva imena kao što su bili Kasim Prohić, Rasim Muminović, Nerkez Smajlagić, Muhamed Filipović, Vanja Sutlić, koji je bazično sarajevski stručnjak ili Abdulah Šarčević, da spomenem samo ove nešto starije ne računajući na mlađe snage pa tako izgleda, da sam se našao i ja u tom društvu i zbog toga sam jako ponosan. Naravno!
iz moje knjige "Dnevnici - 2. dio"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
ŠTO SMO MI, ZAPRAVO, NAPRAVILI?
Pa mi smo bazično bacili sidro i zaustavili brod. Pokušat ću tu priču ispričati:
Bilo je to ljetno doba u Splitu i možda vrijeme ranog popodneva kada se prema splitskoj gradskoj luci uputi jedan naš tanker od možda 20.000 tona i jednom nevjerojatno velikom briznom od kojih 10 milja uleti u našu malu gradsku luku.
Ja sam to gledao i zaprepastio se, jer sam pomislio: evo ulazi u grad i cijeli grad ruši, ali je taj tanker bio prazan pa su pravilnosti plovidbe onda drugačije i on je u jednom mometu samo ispustio teško sidro i brod se na mjestu zaustavio.
Međutim, je cijela posada bila vjerojatno posve pijana, dakle, moguće je posve je moguće da se sistemi sinhroniziraju ugledajući se na jedan ili nekoliko njih, ali to nas ovdje u Australiji čini posebno osjetljivim, jer je pored svega ostaloga i odgovornost veća posebno ukoliko budu uslijedili i drugi udari.
Što se ovoga udara tiče, mislim da smo najgore prošli.
iz moje knjige "Dnevnici - 2. dio"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
O ARISTOKRACIJI
Mi danas više ne govorimo o aristokraciji po porijeklu. Mi danas možemo govoriti jedino o aristokraciji ideja.
iz knjige:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
VJEČNI ELIKSIR MLADOSTI
Pa to su čiste budalaštine, da stari ljudi iskorištavaju mlade žene kao svoj eliksir mladosti. Zato su oni uvijek u snazi i uvijek prilično mladi pa onda prilično su dugovječni, jer tobože svijet ne može bez njih, međutim, istine su negdje sasvim drugdje.
Ukoliko doista život shvatimo kao propadanje, onda nam sex dođe unekoliko kao životna sila koja se tom propadanju opire.
Već je u samoj biti ljubavi sadržana osnovna ideja kretanja u drugačijem poretku koji se opire propadljivosti materije i to sve zajedno čini ono što bismo mogli nazvati životnim ciklusom kao redom prirode i Boga.
Prema tome, htjeti pored toga još neke eliksire, čini se čistom budalaštinom.
iz knjige:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
Htio bih još jednom,
da vidim lice tvoje
samo ja, luče moje,
daj da zavirim
ispod čaše crna vina
nije li ispod nje
mjera moga truda i možda
kakav zlatni dukat?
Htio bih još jednom,
da te ljubim
samo ja, luče moje,
progledao sam dolje
u morske dubine
i vidjeh noćni val na zemlji
ostasmo krvavim pijanstvom zaliveni.
Htio bih još jednom
biti ugodan,
jer ljubim te
kao medaljon sa bojišta
s onih mojih besprijekornih maršruta
gdje je ostatak noći
probdjeven u krvavoj agoniji.
Što je to tako daleko,
što je to tako usamljeno,
tako drugo, tako divno
i tako jednostavno
što me ljubi neprimjetno
i stihove sklada
o neproživljenoj ljepoti?
Htio bih još jednom
dušu liječit’,
jer samo je, luče moje,
duša neutješnoj ptici
što za ljubav svijeta
osta' polomljenih krila,
da nije moga sjećanja
o, boli, bez vremena.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=72365
ONA LOPTICA KOJA JE SKUPLJA
slika: internet
Postoji u britanskom subjectu dosta stvari koje nam se čine nejasnima i nelogičnima i može se onda reći, da ni samim Australcima nije sasvim jasno što je fundamentalna poruka kapitalizma ili što je to što tvori njegovu esenciju.
O tome je prije nekih stotinjak godina jako uvjerljivo pisao Max Weber u svojoj knjizi „Protestantska etika i duh kapitalizma“ kada je na primjeru Benjamina Franklina tumačio, da je esencija kapitalizma štednja za razliku od uobičajene predstave o kapitalizmu kao društvu obilja i bezgranične potrošnje. Dakle, postoji kao velika vrijednost individualni rad, štednja koja stvara kapital i konačno oplodnja tog kapitala kroz nove investicije. To je, dakle, sva esencija kapitalizma za razliku od uobičajene slike tog društva kao društva bezgranične potrošnje, zadovoljstva i ugode, masovne kulture Coca-cole i hamburgera, krimi filmova i sporta, a i ovo sve navedeno je produktivno i stvara novu vrijednost, ako je na kapitalski način.
Da bih ilustrirao koliko su ljudi današnjice i u ovoj velikoj i bogatoj zemlji kao što je Australija daleko od ovih Weberovih istina, neka posluže ovi primjeri:
I tako sam ja jednom igrao tenis na jednom gradskom igralištu pa mi teniska loptica nezgodno padne na jednu stranu igrališta, ali je slučaj htio da i iz susjednog igrališta također padne lopitica i to baš također na tu stranu pa ja pokupim obje i obratim se jednom od igrača:
„Poštovani prijatelju, koja je vaša lopica?“, jer one su bile nešto različite, ali se ne malo iznenadih kada dobijem ovakav odgovor:
„Ona koja je skuplja.“, jer je tom igraču svakako bilo stalo do toga, da dokaže kako je puno bolji i puno vrijedniji od drugih bar svojim skupim teniskim lopticama, iako niti one jeftinije nisu bile ništa gore od tih skupih.
A drugi primjer je primjer jednog adelaidskog mladića koji mi se potužio da predsjednik Trump jede samo junck food kao što su hamburgeri, chips i diet Coca-cola.
Ja sam tada pomislio: „Pa što je problem sa tom hranom, ako nam je poznato, da se jedan prosječni McDonald's sastoji od salate, kolutova paradajza, kečapa, finog prženog mljevenog mesa i prvoklasnih kruščića sa mrvicama kima?“
Po čemu bi se, dakle, ta hrana trebala zvati „smeće hrana“, jer je svakako istina da se ona naziva tako, budući je relativno jeftina, dok bi ručak u ekskluzivnom restoranu koji košta nekoliko desetaka puta više bio tzv. „zdrava ishrana“. Također je istina, da postoje ljetne majice za 2 dolara na primjer kao i za 200 dolara, ali nam ništa ne garantira, da su ove skuplje također i bolje.
Tako da ja danas mislim kako je svakako važno ponovo se vratiti izvornom kapitalizmu i njegovoj izvornoj etici koja osuđuje rasipništvo i raskalašenost, a svu svoju misiju vidi u individualnom radu i trudu oko vlastitog boljitka, boljitka obitelji i države, štednji i konačno, novom radu koji doprinosi vlastitom i opće-društvenom razvoju.
PISMO MAJCI
slika: digital art
draga majko,
evo, javljam ti se,
da sam dobro i zdravo
što i tebi želim,
prošla je već godina
otkako sam saznao,
da su se ovdje odužili poslovi
pa mi je ostati,
dok se ne ukažu bolja vremena...
kako si ti, kako tvoje zdravlje
i da li još uvijek moliš za me?
ne brini, staričice moja,
ovaj je svijet okrugli kamen,
ako dovoljno dugo njime hodiš
opet u svojoj kući noćiš,
jedino što je možda sada kuća prazna
i postelja će možda biti
kamena i hladna,
ali ne brini, moja bolna tugo,
ovdje sam već dovoljno dugo,
da znam da je sjećanje
moje bivstvovanje drugo
i životarenje samo privid od biti,
drijemež u labirintu sumornih misli,
ali bit će bolje
sa toplim vjetrovima u rane zore
kada budemo brojali zvijezde
kao bakrene peneze,
u noći koja nije dan
gdje je sunce još uvijek
ispod horizonta,
u noći koja se priprema
za prvi trak sunčevog svjetla
tad će, velim, biti bolje...
nego, majko, čuvaj zdravlje
i ne misli na ove neugodne dane
raspolučenosti i samoće,
imaj vjeru i ufanje,
nade u spokojne mirnoće
gdje je svaka bijela tvoja las
mome srcu iz daljina
božanski o ljubavi glas
majke i njena sina,
a sada mi ostaj zdravo,
ljubi te tvoj jedini sin
i ne brini previše o meni,
meni je sasvim dobro u dobu
koje se još penezima mjeri...
http://www.webstilus.net/content/view/30952/128/
pjesma iz moje zbirke poezije "Bijela golubica"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=117671
HUMANA SAPIENTIA
O čemu pišem?
Pišem o tome,
da su ubijali ljude
bez ikakvog razloga,
pokušavam pisati o tome
što je čovjek?
I tko bi mi mogao odgovoriti na to pitanje
i čini li se ono suvišnim,
Čini li se sporednim,
čini li se beznačajnim,
čini LI S malim?
Čovjek je konačna duša
u beskonačnom koZmičkom dahu,
a čovjek kao mala konačna duša
stoji sa svojom dušom
između bitka i ništa
ili čovjek sudjeluje u ničemu
i čini mi se
kao da je riječ o filozofiji
kao o jednom iskustvu
i sa koje je strana istina
ili istina u vidu svoje vlastite opreke,
dakle, LAŽ?!
I ja pokušavam pisati o toj laži,
pokušavam istinu očistiti
od onog mogućeg,
vjerojatnog i lažnog,
nego iz ljubavi prema istini,
istinu prenijeti u znanje,
studium sapientiae,
težnja ekstremnom žudnjom
i postignuće svjetlosti u sapientii života
živa istina
živa ljubav
živa nada
živa vjera
volja za životom
snaga, za razliku od laži,
da se čovjeku ne pripisati
bilo kakve granice,
univerzalna mudrost,
odnosno, čovječja istina
koja se ne mijenja
baš kao ni svjetlost Sunca
zbog raznolikosti stvari
koje obasjava
humana sapientia...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=65706ý
