BECKETT
O Beckettu imam jako visoko mišljenje. Nisam ga čitao na engleskom jeziku pa prema tome ne znam kakav je to engleski, samo u prijevodu i to prilično rano sam ga počeo čitati, a danas mislim kako je zapravo fundamentalan u neku ruku zato, jer je njegova jezična ekspresija glavnih junaka kao i čitav dramski scenario, zapravo, unekoliko psihijatrijska klinika i ako je u prvom slučaju svagda na djelu jezična “salata”, naime, psihijatrijske misli su pri tome na smisleno nepovezane ili isprekidane misli i govor koji imaju neku dublju logičnu osnovu, u drugom slučaju čitavo društvo ili neki interijer, neki ambijent jeste zapravo kao u slučaju Malonea soba psihijatrijske klinike ili pak njeno dvorište.
Tako je očigledna komparacije ludnice i čitavog društva što je unekoliko i posve ispravno uočavanje karaktera suvremenog društva, društva u kojem caruje ludost, besmisao, suicid, fuck, otuđenje, droga, psihoze i neuroze, prema tome jako cijenim Becketta!
Mislim, da je ovdje psihijatrijski problem podignut na razinu estetičkog sadržavaja izuzetne snage tako da je danas nemoguće razmišljati o suvremenim socijalnim, političkim i estetičkim tendencijama ne uzimajući Becketta u obzir. On je obvezna literatura, ono bez čega se danas ne može.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
shadow-of-soul, 24.09.2017. 11:19 ''Svi mi imamo dovoljno snage da podnosimo tuđe nesreće."
Samuel Beckett
stara teta, 24.09.2017. 11:51 da, baš sam htjela upozoriti na grešku: beckett. dva t. becketa treba gledati. rijetko se uprizoruje na našim velikim pozornicama, no rado se izvodi kao primjer ljubavi prema dobroj drami u manje razvikanim kazalištima i amaterskim ansamblima. prikaz mnogih nespoznatih sitnih događaja u životima sitnih ljudi, ne moramo se baš baviti psihijatrijom da bismo shvatili oliko puta se pnašamo besmisleno, zato što poleknemo pred strahom od nečega što nam ionako ne može nauditi, jer će nauditi samo ako mi dozvolimo. a dozvolimo zbog straha da nam se ne naudi, da nas ne dočeka kazna, ili zato što smo zadojeni stereotipima i nesnosnom bojazni od greške i vlastite propasti. nije to niti neuobičajeno niti nenormalno, samo se o tomu prije nije tako javno. pogotovo ne na pozornici.