BECKETT
O Beckettu imam jako visoko mišljenje. Nisam ga čitao na engleskom jeziku pa prema tome ne znam kakav je to engleski, samo u prijevodu i to prilično rano sam ga počeo čitati, a danas mislim kako je zapravo fundamentalan u neku ruku zato, jer je njegova jezična ekspresija glavnih junaka kao i čitav dramski scenario, zapravo, unekoliko psihijatrijska klinika i ako je u prvom slučaju svagda na djelu jezična “salata”, naime, psihijatrijske misli su pri tome na smisleno nepovezane ili isprekidane misli i govor koji imaju neku dublju logičnu osnovu, u drugom slučaju čitavo društvo ili neki interijer, neki ambijent jeste zapravo kao u slučaju Malonea soba psihijatrijske klinike ili pak njeno dvorište.
Tako je očigledna komparacije ludnice i čitavog društva što je unekoliko i posve ispravno uočavanje karaktera suvremenog društva, društva u kojem caruje ludost, besmisao, suicid, fuck, otuđenje, droga, psihoze i neuroze, prema tome jako cijenim Becketta!
Mislim, da je ovdje psihijatrijski problem podignut na razinu estetičkog sadržavaja izuzetne snage tako da je danas nemoguće razmišljati o suvremenim socijalnim, političkim i estetičkim tendencijama ne uzimajući Becketta u obzir. On je obvezna literatura, ono bez čega se danas ne može.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
