PROBLEM OČINSTVA I RODITELJSTVA
Povodom slučaja pilotkinje Carey Steacy, htio bih reći o tome, da se u njenom slučaju kao i u sličnim takvim slučajevima javlja problem majčinstva kao primarni problem, jer tobože su žene primarno definirane tom ulogom. Pri tome se previđa činjenica, da u suvremenom vremenu isto tako može biti govora i o krizi očinstva i općenito roditeljstva gdje se pod pritiscima zahtjeva suvremenoga društva i odnosa u njemu nedovoljno pažnje posvećuje odgoju djece kojima je uskraćena roditeljska i svaka druga ljubav. Prema tome ne postavlja se danas samo pitanje žene i njene primarne uloge u društvu, nego se također postavlja i problem očinstva koje je pred naletom suvremenih tehnologija i na njima utemeljenih socijalnih odnosa gotovo potpuno izbrisalo tradicionalne obrasce odnosa očeva i djece.
Majčinstvo nije samo sposobnost začeti, nositi dijete, roditi ga, dojiti i omogućiti mu potreban fizički razvoj. To je i želja da vaše dijete bude najsretnije i najuspješnije na svijetu, želja da ga zaobiđu sve nevolje, da se dobro snađe u svakoj situaciji i da može računati na vašu pomoć i ljubav. Očinstvo je također sposobnost brige za vlastito dijete i osjećaj dužnosti da vlastitom djetetu budete pri ruci u svakoj životnoj situaciji i da mu prenesete one vještine i znanja koja ste i sami stekli tijekom vremena. Međutim, isto onoliko koliko je danas opravdano govoriti o krizi majčinstva, isto toliko je moguće govoriti i o krizi očinstva i općenito roditeljstva koju ulogu danas sve više preuzimaju razne socijalne institucije od vrtića i jaslica pa nadalje preko školei klubova.
Je li moguće pomiriti profesiju i roditeljsku ulogu, to naravno zavisi od samih roditelja i njihove sposobnosti da pronađu balans između socijalnih očekivanja i dužnosti i same porodice koja se danas doima kao jedan emotivni otok u moru racionaliziranoga svijeta tehnike u kojem se izgubila supstancija odnosa roditelja i djece koji su opterećeni fetišiziranim oblicima odnosa i interakcija. Nema nikakve sumnje da odgovore na ovakva i slična pitanja treba potražiti u jednoj filozofiji socijalnoga razvoja koja bi trebala biti sa ljudskim licem kao jedan realni humanizam gdje se od roditelja i djece podjednako traži istinski ljudski odnos prožet ljubavlju, istinom i požrtvovanjem.
https://www.magicus.info/alternativci-i-korisnici/predstavite-sebe-i-svoj-rad/problem-ocinstva-i-roditeljstva
shadow-of-soul, 18.08.2017. 14:40 ''Je li moguće pomiriti profesiju i roditeljsku ulogu, to naravno zavisi od samih roditelja i njihove sposobnosti da pronađu balans između socijalnih očekivanja i dužnosti i same porodice koja se danas doima kao jedan emotivni otok u moru racionaliziranoga svijeta tehnike u kojem se izgubila supstancija odnosa roditelja i djece koji su opterećeni fetišiziranim oblicima odnosa i interakcija. ''
stara teta, 18.08.2017. 15:24 na žalost, u ovakvim slučajevima nije nikakav primarni problem problem majčinstva ili očinstva, nego primitivizma, malograđanštine, neprilagođenosti, zaostalih zatucanih shvaćanja o ulozi žena i muškaraca u današnjem svijetu. naravno, pod tim se ne podrazumijeva zatucani talibanizam, vjerski fanatizam, neshvaćanje i ne prihvaćanje činjenice da socijalni okoliš uvjetuje ponašanje i odluke, da tu vjerski odgoj baziran na odredbama nekih davno neprikladnih društvenih odnosa ne može ići usporedno s tehnološkim napretkom (bajdvej, mislim da je u ovom članku tehnološki napredak dobio izuzetno lošu konotaciju, umjesto da je naglasak na onom notornom: pohlepi za materijalnim, što je oduvijek bila boljka nemoralnih ljudi, od prvog nastanka viška proizvodnje i osobnih zaliha). nije nužno da živimo u tako enklavski podijeljenim segmentima, da bismo doživljavali sumnjičave poglede i neumjesne prigovore. ima li konotacije činjenica da se dotični seronja zvao david? tako se mogao zvati i mujo, ivek ili sven (ipak puno manje vjerojatno!). činjenica: što je društvo bogatije i ravnopravnije, manje je kvazikulturalnih, vjerskih i pseudomoralističkih zvizdarija. a uloga roditeljstva nije samo genetski predodređena, nego i društveno modificirana prema konkretnoj stvarnosti. kad se već očekuje moralna i odgovorna izjednačenost obiju roditelja onda bi možda trebalo postaviti problem na malo drugačiji način. i, naravno, dati barem neki poticajni odgovor. ne zaboravimo okrutnu istinu: po nekima žensko može biti glavno. da, ali isključivo u kući. žene se i danas kamenuju. ženama se zabranjuje i onemogućava školovanje. rastava braka je doživotni pečat, a u muslimanskim zemljama djeca po pravu pripadaju isključivo očevima. je li u ortodoksnim židovskim obiteljima drugačije? preporučam pogledati prosječni život roditelja u jednoj državi kao što je hrvatska, gdje su raslojavanja zauzel.a već tolikog maha da je srednji sloj na rubu egzistencije, gdje i očevi i majke moraju raditi da bi platili režije, hranu, odjeću, a s druge strane neki šalju klince u privatne škole, s dostupnim svim tehnologijskim benefitima. socijala? gleč, u zemlji gdje see više niš ne stvara, gdje smo ušli puni nade u kapitalizam najbjednijeg stupnja izrabljivanja, dok su neki gibali prek grane ne smogavši snagu da ostanu, gdje nema već odavno nikakve pomoći ni od socijalnog sustava niti od vjerskih institucija (dapače, zlo dođe običnom puku kad vidi u kojoj raskoši žive oni koji bi trebali biti uzor skromnosti), nije glavni problem majčinstvo ili očinstvo okruženo tehnologijom, nego nedovoljno razvijena svijest o činjenicama koje uvjetuju da uopće postoje ovakve gnjusne istinite priče kao što je ova o pilotkinji.
luki 2, 18.08.2017. 21:41 Uloge oca i majke su podjednako važne za dijete, i trebalo bi moći osjetiti i primiti i jednu i drugu ljubav podjednako, a uloge žena i muškaraca danas su nažalost toliko izokrenute i toliko se malo vremena ima za razvoj (pravilan razvoj) djeteta da je to zastrašujuće i - žalosno...:(((( A onda se od djece očekuje ovo ili ono...Kako, kada im nije pružen temelj - pun ljubavi...Pozdrav, L+B+G