SLIJEPCI
slika: digital artist
Samo ti, ljubavi moja,
nikako ja više ne mogu bez tebe
i strah me pogledati u te čcne mrene
od kojih je samo oka sjena slijepa
duboki veliki mrak,
da je krv tvoja zlatna kao večernji trak,
a sva čuvstva draga
mimo straha kako me hoćeš zaboraviti
pa iz mraka tvojih umornih zjena
bespomoćno krici duša moja.
O, nebo… o, noći bez sna,
o, bojazni tiha,
ne vidim više tvoju vatru
ne ćutim vise tvoj zrak
kao prsiju bujnih skar,
nego je iz nozdrva mojih samo jedan dah,
da te ljublju ja navsegda
i zvijezde noćne koje gasnu,
da je duša moja ugasla luča,
duša moja koja samo mrak zna.
O, sjeverna zvijezdo,
samo Bog zna, da te bez pameti ljubim ja
i u mraku moga nezrela vida
sretnom ljubom suzama sam vido
i pipam ruke tvoje
kao planine moje domovine rodne
i gležnje kao minerale metala fina
kao da su od zlata čista,
a ja, opet, ne vidim više lica mila
niti tvoje na rukama žile
koje su kao rijeke moje domovine cijele
niti tijela koje kao zemlja voljena,
da je tamna krv moje lice prekrila,
a tvoju kosu meku
kao vlati trave rijetke
što jutrom je po rosnom polju
maslačak zuti kao sunašce malo
i ja sam plak’o, plak’o
od ljepote nijeme zvijezde tako.
O, bolna svjetlosti,
što tamnim vidom svojim iska milost,
da je od tvoga disanja vjetar strašni,
tvoga govora oluja,
tvoga smijeha dnevno svijetlo,
tvojih suza kiša nad gradom,
tvoga hoda ponovno rođenje
a tvoga sna moja vlastita smrt.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
