LJUDI KOJI NOSE NAOČALE
slika: internet
Nema nikakve sumnje, da mnogi ljudi, koji nose naočale danas imaju problema zbog toga. Malo začudno djeluje da danas nakon našega osvajanja Mjeseca ljudi, koji nose naočale, moraju biti oprezni u susretu sa ljudima kako ne bi bili proskibirani kao kolebljivi smutljivci, nesigurni ljudi u svojim stajalistima i kao ljudi skloni fantazijama.
Međutim, mnogi od nas, koji nose naočale iz zdravstvenih razloga, svjedoci su snage ovih današnjih predrasuda, tako da se može slobodno reći kako ne postoje samo socijalne predrasude u pogledu rase ili spola, nego da također postoje snažne predrasude i u slučaju ljudi, koji nose naočale.
Možda je najbolji slučaj, koji tumači snagu ove predrasude slučaj Pol Potova režima što ne samo, da se krajnje negativno odnosio prema ljudima koji nose naočale, nego je čak snaga predrasude bila toliko jaka, da su ljudi koji nose naočale bili predviđeni za egzekucije.
Ovoj slici pogoduju i inače standardne socijalne predrasude u najrazvijenijim zemljama kod kojih je ova predrasuda duboko ukorijenjena u predrasudi o pogubnosti intelektualaca, koje tobože karakterizira nerad, fantazije, kolebljivost, nedosljednost, nesigurnost u stajalištima naspram krutosti i snage suvremenih Ramba, koji predstavljaju idealnu sliku suvremenih muškaraca.
U tom smislu Tanovićev film ‘’Ničija zemlja’’, koji je dobio Oscara za svoju temu, snažno podilazi ovom prosječnom razumijevanju ljudi, koji nose naočale. Naime, poznato je da u ovom priznatom filmu akteri sa naočalema predstavljaju lažljive, kolebljive i nedosljedne Srbe. Odatle je bilo moguće onda da se cijela priča oko ljudi koji nose naočale proširi do istinske dimenzije predrasude, koja je u svezi sa time povezana sa našim velikim Ivom Andrićem i sa japanskim carom Hirohitom.
U oba ova slučaja također je riječ o ljudima, koji su nosili naočale iz zdravstvenih razloga.
Također, u oba ova slučaja riječ je o velikim individuama i svjetsko-povijesnim osobama, koji su ostavili trajnog traga u kulturi i duhovnosti svojih naroda. Međutim, u oba ova slučaja danas kao da se kani kazati kako je u njihovom slučaju bilo riječi o bolesnim i kolebljivim pojedincima, koji samo zaslužuju prezir poštena svijeta.
Da ovim projekcijama doista nedostaje zdrave pameti već je svima na prvi pogled sasvim jasno.
Riječ je samo o tome, da se pokušamo spasiti ove "apsolutne praznine" stajalista i mišljenja, koje je nadilazeći partikularnost na koncu završilo u blatu vlastite sumanutosti.
odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
